Jennifer Lopez je jedna iznimno karizmatična žena. Voljeli ju ili ne, mora joj se priznati da je u svojoj karijeri postigla zavidne uspjehe. O pjevačkoj karijeri ne znam mnogo, ali u svojoj filmografiji ima preko 30 uloga. Neke od onih u romantičnim komedijama u sjećanju se stapaju jedna u drugu, ali ima tu i par vrijednih doprinosa filmskoj industriji, a ne samo romantičnom žanru. Njezina druga suradnja s Netflixom u filmu Atlas (2024) baš kao i Majka (The Mother, 2023) prije njega neće dugo ostati u sjećanju.
Lopez je naslovna heroina Atlas i preuzima veoma stereotipnu ulogu neshvaćenog genijalca kojemu je život podređen tome da ulovi zločinca iz svoje prošlosti. Na dan kada ju upoznajemo, ona se budi na kauču neuredna i raščupana, pije četverostruki americano i nastavlja sinoćnju partiju šaha. Iako je je zločesti robot/umjetna inteligencija najavio da će se vratiti sa uništilačkim planom nakon 28 godina, kada naznake toga vidi na vijestima, Atlas je iznenađena.
Specijalna jedinica koja želi biti UN budućnosti odvodi ju u sjedište gdje Atlas zahtjeva da se svi podatci prenose analogno i naravno postaje predmet sprdnje pred mladim vojnicima koji su digitalno spojeni na svoje robot pomoćnike. Oni će se spustiti na negostoljubivi planet gdje je zločesti Harlan i zaustaviti ga da uništi svijet. Samo što… Harlan je iznimno pametan pa ih napada prije nego oni uspiju napasti njega. To znači da Atlas – uredska analitičarka završava u jednom od robota kako bi si spasila život i pada na planetu gdje mora zaustaviti Harlana.
Reklo bi se: so far so good. I zaista, Lopez ima dovoljno karizme i talenta da učini Atlas simpatičnom. Ona se tvrdglavo odbija spojiti neuronskom vezom na svog robota i dobro se snalazi u situaciji u kojoj mora postati junakinja. Samo što… Većinu vremena provodi u hodu do Harlanovog sjedišta koje mora uništiti, a prepreke i borbe koje premošćuje na tom putu predvidljive su kao da ih je sakupila umjetna inteligencija neke prijašnje generacije.
Scene borbi i samog planeta izgledaju kao da su preuzete iz neke tmurne, jednostavne video igre i briga za glavnu junakinju nikad ne prelazi u uzbuđenje. Zlikovci su prijetnja koja nas posebno ne zabrinjava, a na planetu ima jedna scena njegove prirode koja na tren izgleda slatko i brzo se zaboravi.
Poanta filma zapravo leži u tome da Atlas stvori vezu sa svojim robotom koji je umjetna inteligencija druge generacije i neće postati zla kao Harlan. Čak i on ispada da nije tako zao nego čovječanstvo želi spasiti od njih samih, samo eto ima malo krive kalkulacije. Priča ispada posebno plošna jer film ne daje dovoljno vremena ni prostora svojim glumcima da prenesu neku emocionalnu težinu. Vjerojatno u strahu da ako se gledatelju da trenutak mira sve nelogičnosti priče će izaći na vidjelo. Čak ni uvedeni elementi poput inzistiranja na Atlasinoj četverostrukoj kavi i analogno ispisanim informacijama o misiji ne uključuju se u neki rasplet priče. Kao i sve ostalo u filmu, oni su tu, eto, tek tako.
Kao i mnoge Netflixove produkcije, i ovaj će film završiti zaboravom. Možda i da je lošiji bi bilo bolje. Barem bi izazvao neki osjećaj. Sve u svemu, ovo nije loš film, niti je posebno dosadan. Ali nema dovoljno razrađene likove niti dovoljno razrađenu priču da bi se ičime izdvojio. Ima JLo koja možda potakne mnoge na gledanje, ali ne i da potakne interes za ono što je više skica nego sadržajan proizvod.
OCJENA:
