Obradovalo me kad sam vidjela poznati naslov na programu ovogodišnjeg Zagreb Doxa. Dokumentarni film Bobi Wine: Narodni predsjednik (Bobi Wine Ghetto President, 2022) sasvim sam slučajno pogledala na sad već davnom Filmskom festivalu u Veneciji. Film je bio u rano popodne, a moja propusnica nije dopuštala neke veće ekstravagancije. Zato sam i taktički sjela kraj prolaza da mogu otići ako mi se ne svidi.
Ali kako to inače biva, kad to najmanje očekuješ, nešto te osupne. Mene je poveo veseli afrički ritam Wineovog repanja i jednostavne riječi o potrebi za dostojanstvom i prosperitetom uvukle su mi se pod kožu u minimalnom roku. Wineov život i razlozi iz kojih se odlučio na politiku samo su nadodali mojem zanimanju. Uvijek mi je očaravajuće vidjeti kako kontrasti žive unutar istog čovjeka. Wine je na prvu samo mačo muškarac – celebrity reper. Ali taj imidž brzo zamijeni nešto mnogo iskrenije. Bobi Wine pokazuje se kao sanjar.
OCJENA:
