Carstvo svjetlosti (Empire of Light, 2022) još jedan je smor Sama Mendesa ovaj put u ulozi i redatelja i scenarista. Na površinskom nivou bavi se dvjema stvarima. Kinom kao okupljališnom točkom zajednice u 80-ima i multipleksima koji će zaprijetiti njihovom jedinstvu. I samozatajnom, sredovječnom zaposlenicom kina, Valerie kojoj će se horizonti proširiti kada se sprijatelji s prvim crnim zaposlenikom. Ispod površine, Carstvo svjetlosti ne bavi se ničime.
Olivia Colman je karizmatična i dojmljiva glumica, ali to ne znači da je svaki njezin nastup remek-djelo. Za to je kriv lik Valerie – šablonska šizofreničarka u službi valjda ‘snažnog ženskog lika’. Ona kroz priču prolazi kao žrtva na koju se kelje svakojake neugodnosti i poniženja, ali boju u život joj unosi mladi Stephen (Michael Ward) koji joj uzvrati ljubav.
Dugačak bez svrhe, rasno raznolik bez pokrića, Mendesov najnoviji film razočarava svojom nepromišljenom pričom i dosađuje svojom jednostavnom interpretacijom svijeta, društva, ljudi i kinematografije 80-ih.
OCJENA:
