Mads Mikkelsen je nesumnjivo najprepoznatljiviji i najraznolikiji europski filmski glumac. Mikkelsen nije klasično lijep čovjek, ali ga je posebno lijepo gledati bez obzira je li utjelovio Bondovog zlikovca, danskog revolucionara ili tipičnog srednjovječnog muškarca. Srednjovječnog muškarca igra i u filmu Još jedna runda (Druk, 2020) koji je nominiran za Oscara za najbolji strani film.
Još jedna runda je prema sinopsisu film o četvorici srednjovječnih Danaca koji počinju piti tijekom dana kako bi iskušali teoriju da čovjek najbolje funkcionira sa 0,5 promila u krvi. Sva četvorica postaju bolji u svom poslu i sretniji svojim životom. Ali prve scene koje nas uvode u film Još jedna runda dočaravaju jedan potpuno drugi film od najavljenog. Zapravo dočaravaju film koji bih radije htjela pogledati.
Thomas Vittenberg je samouvjeren redatelj koji nas u priču uvodi prikazom Mathiaseve (Mikkelsen) svakodnevice. Taj izgubljeni i pomalo depresivni profesor povijesti se ni na poslu ni u obitelji ne ističe do te mjere da je postao praktički nevidljiv. Kada pokuša podijeliti svoju neigurnost sa ženom, ona mijenja temu i odlazi na noćne smjene.
Jedna od najintimnijih scena filma Još jedna runda događa se na prijateljevom četrdesetom rođendanu. Mathias pod utjecajem alkohola spušta masku i priznaje sve što ga muči. Brižnost ove grupe prijatelja bila bi ta emotivna drama koju bih rado pogledala.
Ali film ne nastavlja u istom tonu. Umjesto toga, preskače u sferu komedije kojoj je premisa zanimljiva, ali površno obrađena. Još jedna runda je nakupina slatkih i emotivnih ideja zapakiranih u izvrsne izvedbe. Nažalost, one ne vode posebnom raspletu, a onaj koji se i dogodi dolazi poput muške interpretacije bajkovitog kraja.
Uz natruhe ozbiljnijih, težih tema, ovo je prvenstveno film namijenjen razbibrigi. Podsjeća nas na neka sretnija i opuštenija vremena, te poziva na neobavezno sanjarenje o bijegu od odgovornosti i umarajuće svakodnevice.
OCJENA:
