Chazelle nas uvodi u film La La Land (2016) pamtljivom prvom scenom zanesenih stanovnika Los Angelesa koji plesom pokušavaju razgnati sumornost jutarnje cestovne gužve. Nažalost, osim što nas upozna sa glavnim likovima Sebastianom (Ryan Gosling) i Mijom (Emma Stone), ta početna scena gotovo da ne pripada u film o dvoje sanjara koji ustrajno rade na hvatanju svoje prilike u Hollywoodu.
Gosling je Sebastian – pijanist koji želi oživiti jazz scenu i otvoriti svoj klub. Mia sanja o tome da postane glumica. Sebastijan je ogorčen i sebičan, za razliku od Mie koja je osjećajna i pozitivna. Tako se i upoznaju. Miju privuče Sebastijanova glazba i želi ga pohvaliti, a on drsko i ljuto protutnji kraj nje. Srećom, ni jedno ni drugo ne odustaju lako, a jedno u drugom pronalaze validaciju onog dijela osobnosti koji im nedostaje.
Emma Stone više kaže jednim pogledom nego što Chazelle ispriča kroz cijeli film. Mijine audicije su remekdjelo izvedbene umjetnosti i Stone je zasluženo za ovu ulogu osvojila Oscara. Šteta što je njezin lik samo prikrivena verzija manic pixie dream girl stereotipa čiji je glavni razlog postojanja da muškom liku pomogne postati bolja osoba i cijeniti život.
La La Land krši bitna pravila dobrog mjuzikla. Pjesme ne vode radnju, što znači da se prije radi o glazbenom filmu: Također, nisu zarazne, pa time ni pamtljive, a sve se izvode onim sve-američkim ispeglanim autotune glasom. Ta boja glasa nikome zapravo ne smeta, ali zato ne može ni prenijeti nikakvu emociju.
Da govorim za okladu, dala bih se kladiti da je Chazellova cjelokupna ideja krenula od scene večere pred kraj filma. Sebastian je uzeo slobodan dan od turneje kako bi iznenadio Miju, a umjesto romantične večere – raspad sistema. Dvoje ljubavnika slijede put prema slavi i uspjehu, samo da bi počeli uviđati, da njihovi putevi ne teku paralelno. U toj sceni sadržana je bit filma. “Moram raditi, nije li to bio san?” ljuti se Seb. “To nije tvoj san,” ne ostaje dužna Mia. La La Land, kao što mu i sam naslov da naslutiti bavi se ostvarenjem snova.
Nažalost, ostatak filma i sapunice pružaju bolje replike, a na kraju nas čeka lijena i izlizana poanta. Mia slučajno završi u Sebovom klubu gdje joj on svojom pjesmom uspje dočarati da je napokon shvatio gdje je pogriješio. Zajedno izmaštaju svoj savršeni zajednički život. Ona se nasmiješi, izmjene pogled, pa se onda ponizno vrate svatko u svoj život. Zbog uspjeha i slave žrtvovali su ono najlješe od sebe. Nadajmo se da se isto nije dogodilo i Chazelleu.
OCJENA:
