Za divno čudo, film Nevjestin otac već ima dvije filmskeobrade i jednu televizijsku seriju po izvorišnom tekstu. Čudim se jer mi Steve Martionova verzija nikada nije posebno sjela bez obzira koliko ju je puta HRT reprizirao tijekom mog djetinjstva. Andy Garcia je druga priča.
Garcia je glavni razlog zašto sam najnovijoj verziji filma Nevjestin otac (Father of the Bride, 2022) dala šansu na HBO Maxu. U Garciu sam se kao mala nepovratno zatelebala u filmu Nedodirljivi (The Untouchables, 1987). Costner je imao ženu, Connery je bio prestar, a Gracia je bio preslatki, blesavi policijski novak. Zbog njega sam jedne večeri ostavila i trećeg Kuma na programu samo da bi me sablaznio njegov ‘ljubavni tepih’. Nikada prije ni poslije nisam vidjela toliko dlakavog muškarca. Doduše, sada kada gledam fotke, ne znam što me toliko šokiralo, Čovjek izgleda čisto na mjestu. Mladost-ludost, očito.
Pa čemu onda toliki uvod u hvalu Andyja Garcije? A malo o filmu? Pa… Bez Garcije nema filma. Nevjestin otac zaista vrvi simpatičnim likovima koji drže pažnju, ali Garcia je jedini koji u svom tom zaslađenom metežu izgleda kao čovjek od krvi i mesa. A s druge strane, ima li u 2022. godini smisla snimati film o uštogljenom ocu koji napravi dramu oko toga što mu se kći udaje?
Osim neodobravanja vjenčanja kćeri Sofije (iako inzistira da ga potpuno financira), Billy ne odobrava ni ambicije druge kćeri Core da postane modna dizajnerica/šnajderica. Billy se osjeća kao neuspješan otac, a kada tome pridodamo ženinu želju da se razvedu i kako neuspješan muž. Onda se pojavi Sofijin zaručnik Adan i njegova obitelj, pa Billy gubi i na poslovnom polju jer su oni mnogostruko uspješniji (čitaj bogatiji) od njega. Billy jednostavno ne može pobijediti. Zato se često sumorno smuca kroz scene.
Nažalost, bez Martinovih skečeva, komediju preuzima influencerica/organizatorica vjenčanja i njezin pomoćnik (bezuspješno). Tako film postaje previše ozbiljan za površnu, uvrnutu priču koju si je zadao ispričati. Više odiše atmosferom prve verzije osnovnoškolske zadaćnice nego uspješnim cjelovečernjim filmom.
Andy Garcia možda je preponosan, možda previše profesionalan, a možda samo toliko talentiran da bi kroz film prošao, kako kažu: na autopilotu. On ključnim scenama pridodaje patos i ozbiljnost daleko iznad kvalitete scenarija. Zahvaljujući njegovoj energiji, nećete ovaj predugi (117 min) film htjeti ugasiti na pola. Ali moja preporuka je – najbolje si nađite koji lagani kućanski posao dok film ide u pozadini. Tako ćete lakše četvrti put prijeći preko priče o tome kako je Billy sam sagradio svoj uspješni biznis iako je u Ameriku došao bez ičega. A možda i propustite dio gdje se zbog oluje vjenčanje ne može održati, pa onda Billy spasi stvar. Malo ćete se razonoditi, a stan će blistati.