Pizza od sladića (Licorice pizza, 2021) počinje kao svojevrstan Korak do slave (Almost Famous, 2000). Čak i u oba glumi jedan Hoffman. U potonjem Philip Seymour, a u prvom njegov sin Cooper kao Gary. Kao i u filmu Korak do slave, radnja se vrti oko tek procvalog teenagera koji se zaljubi u djevojku kojoj nije ravan. Alana (Alana Haim) je neprilagođena buntovnica zbog čega mu se i sviđa.
Ali Alana i Penny Lane nisu toliko slične koliko bi se dalo pretpostaviti. Štoviše, iako je starija, Alana je nekad veća luzerica od Garyja. Ipak je on dječja zvijezda, prodavač i biznismen. Makar i ne bio posebno uspješan. Njihov odnos je od samog početka povuci-potegni i premoć se tijekom filma neprestano mijenja između njih.
Bilo bi mi glupo opisati radnju jer je ona konfuzna, sanjolika i nepovezana. Zato bi na papairu zvučala stvarno glupo. Uostalom, film možda čini radnja, ali radnja ne opisuje film. Naglasak je ovdje na dojmu i osjećaju koji dogodovštine Garyja i Alane izazivaju. Ti dojmovi su ono što nepovezani film čini smislenim.
Pizza od sladića pogled je na mladost kroz roze naočale. Ali ujedno je to i film o zbrkanosti i uzbrkanosti mladih dana. Kao da pokušava uhvatiti onaj osjećaj da vam je netko drag. Sjećate se nekih nepovezanih trenutaka s tom osobom, ali ne možete konkretno reći zašto vam je toliko stalo. Jednako tako ovaj film pokušava pokazati zašto je glavnim likovima toliko stalo. I začudo, uspijeva.
OCJENA:
