Kad jednom pogledaš stotine i stotine filmova i to samo na Netflixu, a kamo li drugdje, malo te stvari može iznenaditi. Znaš što voliš, što će ti se vjerojatno svidjeti, što gledaš samo zato da se rugaš, što ne možeš gledati. Začudilo me da je film Polar (2019) svrstan među božićne filmove, ali to je ujedno značilo da se napokon našao na repertoaru. Ipak je tu neodoljivi Mads Mikkelsen – bilo je to samo pitanje vremena.
U opisu filma kaže kako se Polar radi o plaćenom ubojici kojemu šef ne želi isplatiti mirovinu, pa na njega šalje tim ubojica. Napadnut, on kreće u osvetnički pohod. Ubacimo to još i otetu kći i imamo novi nastavak 96 sati. Ali umjesto Liama Neesona, Mads Mikkelsen je traženi Duncan. Šutljiv, izmučen, brutalan.
Zaintrigiala me i klasifikacija 18+. Zadnji takav film koji sam gledala bio je film Majka! (Mother!, 2017) koji me samo na početku time isplašio, a kasnije nije opravdao to što sam ga doslovno gledala kroz prste. (Ne doslovno, naravno. Doslovno sam pola filma gledala u pod.) Zašto je onda ovaj tako visoko rangiran? Zbog perverznog nasilja? Ludog seksa? Ispada – svega pomalo.
Nešto slično izvedbi, a pogotovo zapletu ovog filma sigurno je već viđeno. Ipak, oduševilo me bezrezervno inzistiranje ovog filma na nerealno krvavim obračunima, pretjerano seksipilnim djevojkama i logički nemogućim preživljavanjima. Nikad nisam toliko puta u filmu ushićeno uzviknula: Fuuuuj! Ima odvratnih scena, ali svaka je tu s razlogom. Zato ne smetaju i ne iritiraju.
Film Polar nije ni više ni manje od očekivanog. On je potpuno neočekivan, zabavan, divlji, uvjerljiv u svojoj neuvjerljivosti. Tome su uvelike pridonijeli i upečatljivi likovi od kojih svaki ima svoje mjesto i svoju svrhu, a atmosfera je dovoljno dinamična da ne zamara. Polar bih mogla gledati satima. Ovako ću se morati zadovoljiti reprizama. I nije mi žao.
OCJENA:
