Novoobonovljeno Kino Edison u Karlovcu broji tek svoju prvu kino sezonu. Redovni kino program održava se od rujna 2023. godine, ali je u ovom kratkom periodu kino lako zauzelo svoje mjesto na kulturnoj mapi Hrvatske. Lipanj 2024. mjesec je arapskog filma i kulture, a otvoren je ceremonijom čaja i slastica nakon kojih je uslijedio marokanski film Rock the Casbah iz 2013. godine.
Rock the Casbah prilično je neobičan odabir. Film se bavi obitelji iz visokog društva (čitaj iznimno bogatog) kojoj je upravo preminula glava obitelji. Moulay Hassan Ben Amor otvara film uz spokojan cvrkut ptica dok sunčeve zrake prolaze kroz krošnju njegovog omiljenog drveta smokve. U Maroku se kaže, podučava nas, da mrtvi upravljaju živima. Zato, izgleda, njegov duh i ostaje nadgledati obitelj koju je ostavio za sobom.
Njegova žena Aicha (Hiam Abbass) živčano pokušava organizirati domjenak za goste koji će doći izraziti sućut svjesna toga da njezin muž nikada ničime nije bio zadovoljan, pa vjerojatno neće ni ovime. U stopu ju prati kućna pomoćnica Yakout (Fatima Herandi Raouya) kao prepoznatljiv lik posluge koja o kući i odnosima u kući zna više nego njezini vlasnici.
Iza Hassana ostaju i tri kćeri od kojih se Sofia (Morjana Alaoui) nakon dugog vremena vraća u Tangier iz SAD-a. Predvidljivo, njezin brak s amerikancem kao i glumačka karijera postat će izvor tenzija kada će obitelj biti primorana provesti mnogo vremena skupa. Njezine sestre Miriam (Nadine Labaki) i Kenza (Lubna Azabal) zamjerat će joj što nije posjećivala ranije, ali i što odbija slijediti neke društvene tradicije. Pravi izbor problema ipak će se pokazati da je očeva kontrolirajuća ruka koja je na svaku sestru imala drugačiji utjecaj.
Sofia je postala buntovnica, dok je Miriam postala osjetljiva na svoj izgled. Zbog toga je prošla više plastičnih operacija, a sada razmišlja da proba i preljub. Kenza je s druge strane učinila sve po volji oca – od odabira karijere do odabira muža. Tri sestre se vole, ali kada se svađaju jedna drugoj predbacuju ono za čim vjerojatno žale da nisu same pokušale. Nedostaje im i četvrta sestra Leila koju su izgubili zbog samoubojstva. Ona se nije mogla oduprijeti očevim željama, a ni živjeti u skladu s njegovim zahtjevima.
Redateljica i scenaristica Laïla Marrakchi vješto ocrtava svoje likove čak i uz tako minimalne informacije. Svaka sestra odaje dojam kompletne ličnosti. Ono što smanjuje uvjerljivost filma je što svaki lik – od služavke Yacout do Hassanove majke – u sebi nosi i jednu značajku marokanskog društva s kojom se redateljica želi uhvatiti u koštac. U konačnici, svaki od likova traži način kako da se ostvari unutar rigidne strukture koju je postavio patrijarh(at) unatoč svojim slabostima.
Kada sve istine izađu na vidjelo, Rock the Casbah uključuje široku lepezu ekstremnih situacija što ga prebacuje i preko ruba melodrame. Iako traje samo 100 minuta, u nekim dijelovima čini se prespor, a u drugima prenatrpan. Začuđujuć je i izbor glavnih glumaca od kojih niti jedan nije podrijetlom marokanac, a glavu obitelji utjelovljuje ni manje ni više nego Omar Sharif.
Ipak, film Rock the Casbah pruža uvid u dijelove marokanskog života kojima većina europske publike sigurno nije često izložena. Bogataški stil života sličan je u cijelom svijetu i samo zato što otvara mnoga vrata ne znači da istovremeno ne veže snažne spone prihvaćenog ponašanja. Slika Maroka kroz ovaj film je prikaz suvremenog načina života u velikim gradovima i zamršenih obiteljskih odnosa s kojima se svatko na neki način može poistovjetiti.
OCJENA:
