Sunce mamino (2023) na Filmskom festivalu u Puli prikazan je u programu manjinske koprodukcije. Kao najočitiji doprinos ovom nedvojbeno beogradskom filmu tu je službena pjesma filma Ti i ja glazbene skupine Nipplepeople kojom se film otvara, a njezina melodija pojavljuje se i više puta tijekom filma. Zahvaljujući vrhunskom aranžmanu, ova pjesma filmu daje dodatnu produkcijsku vrijednost i autentičnost.
Film Sunce mamino od samog sinopsisa neobičan je uradak. Ukratko, Relja (Pavle Čemerikić) svoje ljeto provodi po dvorištima i krovova zgrada svog susjedstva u Beogradu. Kada mu umre baka, njegova majka (Branka Katić) zbog loših odnosa odbija organizirati sprovod za nju. Ali on u sprovodu vidi priliku da zavede susjedu Anu (Alisa Radaković) u koju je ludo zaljubljen.
U redu. I ne treba tinejdžerski film biti pretjerano realan dok se bavi mladenačkim zaljubljenostima. Samo što je ostvarenje ovog zapleta mnogo više zabrinjavajuće nego se čini na prvu. Relja zaista ‘visi’ po krovovima tijekom filma, ali dojam koji time ostavlja daleko je od nevinog. On s njih od samog početka špijunira Anu, s kim se druži i s kim se viđa. Tako i saznaje da joj je rođendan i tko mu je konkurencija.
Odnos s majkom je katastrofalan. I ponovno, u redu. Tinejdžeri su zloglasni po svojoj samodopadnosti. Relja majci predbacuje što je mlađi brat anksiozan i inertan, napada ju zbog navodne hladnoće i općenito je verbalno agresivan u većini interakcija s njom. Samo što je Branka Katić jedna izvrsna glumica koja Olju ne igra nimalo hladno. Ona je preopterećena financijskim i osobnim problemima i dvojicom neprilagođenih sinova kojima kao mnogi neshvaćeni roditelji želi osigurati krov nad glavom, hranu na tanjuru, novac za džeparac, pa osjećano kad dođe na red, a često dođe prekasno.
Relji u njegovom naumu da organizira bakin sprovod kako bi tamo na neutvrđen način osvojio Anino srce pomaže jedan od zanimljivijih likova filma – prijatelj kojeg utjelovljuje Denis Murić. On je za razliku od uličnog lutalice Relje najčešće zatvoren u svoju mračnu sobu gdje visi na kompjuteru na kojem igra igrice ili pogramira. On će Relji pomoći s Anom i sprovodom, ako mu Relja nabavi lijekove za smirenje. Opet, zanimljiv lik koji se osvrće na prepoznatljivu vrstu tinejdžera današnjice koji je izgubljen u svijetu kompjutora, a za prisutstvo u ‘stvarnom’ svijetu treba jake lijekove.
Ali što nam to sve govorio našem protagonistu Relji? Bismo li zbilja trebali navijati za mladića koji je za glavu viši od svoje majke a na nju se neprestano izderava i unosi u lice? Bismo li trebali željeti da Ana umjesto švalera koji se motaju oko nje izabere čudaka koji ju promatra i prisluškuje s krovova? Bismo li trebali suosjećati s Reljom kao birokratska radnica koja riskira svoj posao da bi mu falsificirala dokumente pomoću kojih se bakin sprovod može održati. I na kraju bismo li trebali biti zadovoljni prijateljstvom u kojem Relja za novac i usluge prijatelja iz mamine ljekarne krade tablete za smirenje?
Kad se uzme u obzir da je film posvećen djevojčici koja je život izgubila u školskom masakru u Beogradu (a čiji je obiteljski prijatelj sam redatelj Kosta Đorđević) Relja je prema mom dojmu daleko od simpatičnog zbunjole kako se opisuje u mnogim drugim recenzijama. Njegova opsesija Anom kao i svi drugi međuljudski odnosi (osim donekle onog zaštitničkom prema mlađem bratu) su nezdravi i zabrinjavajući.
Sunce mamino iako prikazano u veseloj atmosferi, za sobom je (barem meni) ostavilo mnogo pitanja koja su ostala neizgovorena i neodgovorena. Umjesto pljeska i pohvala radije bih prisustvovala razgovoru o psihologiji prikazanih likova. Jer film je veoma vrijedan, ali je daleko od tinejdžerke komedije kakvom se predstavlja.
OCJENA:
