Treći dan Zagreb Film Festivala bio je ispunjen dobrim filmovima i još boljim društvom. Nema ljepšega nego si dati oduška i s kolegama kritičarima neobavezno razglabati o pogledanim filmovima. Naravno da smo uvijek najpametniji i da su filmovi bili bolji onda nekad prije. Doduše, ne mogu se požaliti na odgledane filmove trećeg dana. Malo o njima u nastavku, a više na Film Fest Report.
TRAGOVI (2022)
Wow. Mogla bih odmah reći da su Tragovi film s najljepšom fotografijom festivala. Ovaj film imao je onaj neki štih visokobudžetnog filma koji često nedostaje u hrvatskoj kinematografiji. Prije nego odmahnete rukom da se uvijek žalim na našu kinematografiju, samo pomislite na sve one filmove koji izgledaju kao snimka s mobitela. Sterilno, prazno između planova. Kao da im nedostaje neki filter da to sve malo poveže.
Filmu Tragovi ne nedostaje nikakav filter. Priča prati etnologinju Anu koja piše knjigu o posmrtnim ritualima. Posebno je zanimaju ‘mirila’ – vječni otisci preminulih i jedinstveni trag njihovog postojanja. Kada ih istražuje ona to čini u nekoj sanjivoj meditaciji koja filmu daje posebnu mirnoću i ljepotu. Kada u taj svijet prodre ‘pravi’ život – smrt njezinog oca i birokracija nakon nje, pred nju je napokon stavljen izazov i pitanje. Imaš li u sebi dovoljno poriva da nastaviš? Taj se poriv manifestira kao knjiga o mirilima koju možda nitko neće pročitati, ali zapravo u sebi sadrži puno više.
Imam slabost prema iranskom filmu. Ne znam kad je počelo, ali volim ozbiljnost njihove kinematografije i suvremenost njihovih priča. Redatelj filma Do sutra Ali Asgari poznat mi je s platforme Mubi na kojoj sam pogledala njegove filmove Nestanak (Disappearance, 2017) i meni draži kratki film prema kojem je nastao – Više od dva sata (Bishtar az do saat, 2013)
Zanimljivo je vidjeti koliko se slične teme provlače kroz njegove filmove. Na neki način Asgari je pronašao svoju šablonu i samo mijenja početni problem. U Nestanku problem je bila zdravstvena komplikacija djevojke koja je za ginekološku pomoć trebala odobrenje ili roditelja ili muža. U filmu Do sutra glavna junakinja mora sakriti svoje nezakonito dijete od obitelji koja dolazi u posjet. U oba filma likovi pokušavaju naći barem jednu suosjećajnu osobu, barem nekoga tko će imati razumijevanja. Oni koji ga imaju, ne usude se pomoći, a oni koji ga nemaju pokušaju iskoristiti njihovu patnju. Asgari pleše iste korake na drugu muziku i rezultat je još uvijek impresivan.
