Prvi dan Zagreb Doxa rezervirala sam za film Fantastičan stroj (Fantastic Machine, 2023). Prema sažetku, to je “provokativna analiza ljudske zaluđenosti sobom i uokvirivanjem svijeta očima kamere”. Činilo mi se da znam kakav ću dokumentarac gledati. Prikupljene klipove s YouTubea, TikToka i slično koji će ispričati jednu dirljivu priču o čovječanstvu i njegovom odnosu s tehnologijom ili možda opsesijom svojom pojavom.
Fantastičan stroj je zaista skup takvih isječaka. Scena iz vijesti, starih filmskih reelova, virtualnih senzacija… Na trenutke prikazuje i pogled iza fotografija preminulih u katastrofama, kao i influencera na rubu katastrofe kako vise sa zgrada ili opasnih klifova. Svojim filmom mladi švedski redatelji žele uhvatiti svijet u kojem žive. Svijet u kojemu prevladava kreirani imidž koji nije i ne može biti stvaran.
Fantastičan stroj uči nas da svakoga sata na svijetu nastaje toliko novog video materijala da ga nikada nećemo moći pogledati. Doduše, to je činjenica do koje smo mogli doći u malo dužem razgovoru uz pivo u kafiću. U jednom trenutku film se ruga trash estetici Isilovih propagandnih videa, u drugom kućnom videu pjevačice koja sklizne sa stola i razbije se. Postavlja isječke iz propagandnih videa Hitlerovih govora i Staljinovog lika u paralelu s kadrovima iz predsjedničkih kampanja Trumpa i Putina. Ali baš kao i ‘zadivljujuća’ činjenica koju navodi na početku ni ovi kadrovi nisu ništa šokantniji. Zbog svojih prvoloptaških tvrdnji konačan dojam koji film ostavlja prilično je isprazan.
Ovo je odličan dokumentarac za jednog mladog teenagera koji traži stav koji treba zauzeti prema svijetu u kojem će uskoro biti punopravan član. Nudi slike i stavove koje je lako osuditi ili prihvatiti u formuliranju sebe kao pravednika. Ali taj teenager će vjerojatno naučiti koliko je bio ograničen i naivan u svojim stavovima jednog dana. Fantastičan stroj ne ostavlja sličnu nadu za sobom. Ovo je film koji jednom scenom osuđuje kadriranje stvarnosti u svrhu propagande ili zarade, a skupom kadrova od kojih je izrađen radi to isto.
Postoji neko dublje pitanje za postaviti, neka bitnija teza za obraniti nego ruganje izabranim ‘diktatorima’ i njihovim scenskim nastupima. Švedski redatelji umjesto da su okupljali svjetski prepoznatljive klipove možda bi ostvarili jači dojam da su se fokusirali na svoje društvo i prizore koje je moguće osuditi iz njega.
Najzanimljiviji trenutci Fantastičnog stroja zapravo su oni koji se tiču začetaka fotografije i filma – ljudi u interakciji s camerom obscurom, nizom fotografija Edwarda Muybridgea ili drugim igrama svjetlosti koja ostaje zabilježena u obliku fotografije ili filma. To samo dokazuje da bez obzira koliko napredna tehnologija postala i koliko god milijuna sati video snimki stvorila, ne može zasjeniti ono što je jednostavno, inovativno i kvalitetno. O toj tezi bih, na primjer, puno radije pogledala film.
OCJENA:
