Nitko neće poreći tko je glavna zvijezda serije Momci s Madisona (Mad Men, 2007-2015). Don Draper (Jon Hamm) je njezin naslovni i doslovni junak. Prototip ili, bolje rečeno – arhetip uspješne, sebične muškarčine. Ono što nije očito od početka, u svakom slučaju ne od prvog gledanja, je da se narativ Momaka s Madisona zapravo temelji na usponu žena. Ženski likovi – Peggy Olson, Joan Holloway, pa čak i Betty Draper prave su protagonistice serije Momci s Madisona dok je Don Draper samo njezin glavni lik. One su protagonistice jer se njihove pozicije kao i karakteri do kraja serije mijenjaju. A onaj koji doživi najveću promjenu u priči je protagonist.
Razmislimo na trenutak o glavnim muškim glumcima serije – Donu Draperu, Rogeru Sterlingu i u manjoj mjeri Peteru Campbellu. U prvoj sezoni sva trojica prolaze kroz probleme i kušnje koje će ih pratiti i sljedećih šest sezona. Don Draper pokazuje slabost prema ženama svih vrsta, ovisnost o obitelji koju ne poštuje, strah da se sazna njegova ‘mračna’ tajna o krađi identiteta. Sklon je psihičkim slomovima ili u svakom slučaju psihotičnim halucinacijama. Sličan razvoj ili bolje rečeno stagnaciju karaktera proživljavaju i Sterling i Campbell. Sterling tijekom serije kao i u završnoj sezoni nalazi novu ljubavnicu/ženu, pije i zbija loše šale. Zbunjeni Campbell nakon niza ljubavnica svoju žudnju za obitelji koju je razorio u prvoj sezoni uspijeva utažiti pomirenjem. Niti jedan od trojice nije postigao ništa novo niti se na poseban način karakterno izmijenio. Za razliku, naravno, od žena.
Serija Momci s Madisona započinje s Peggy Olson (Elizabeth Moss) kojoj je prva epizoda i prvi dan posla. Ona je jedini novi, još neprilagođeni lik, dok su svi ostali ustaljeni dio svakodnevice u marketinškoj agenciji Sterling Cooper. Tri su žene čiji razvoj neometano pratimo od samog početka – Peggy, Joan i Betty. Zbog toga što je njihov spol ono što ih čini diskriminiranima, njihova je senzualnost i ispoljavanje iste usko povezana uz njihov uspjeh i napredak.
Ako započnemo osvrtom na njihova imena vidimo da su i Peggy i Betty umanjenice. Joan (Christina Hendricks) je ta koja ima punopravno žensko ime i na početku se čini da je jedina na poziciji moći. Joan rukovodi cijelim uredom osiguravajući glatko funkcioniranje svakodnevice. Muškarci ovise o njoj zbog znanja o uredu koja nesmotreno smatraju nevažnima. Djevojke ovise o njoj jer im ona doslovno daje ili oduzima posao.
Joan je jedina od tri žene koja na samom početku ističe i koristi svoju seksualnost. Njezina hiperseksualnost je alat zbunjivanja i moći. U kombinaciji s medenim glasom i prodornim pogledom, Joan je opasna jednako koliko je i zavodljiva. Nažalost, upravo je ta nadizražena seksualnost ono što je sprečava da do samog kraja moć preuzme iz muških ruku. Joan pokušava ovladati svojom pozicijom žene u muškom svijetu stavljajući svoju senzualnost u pomalo šokantni prvi plan nadajući se da tako usmjerava i kontrolira neizbježne muške poglede i porive usmjerene prema njoj kao ženi.
Joan se aktivnim izlaganjem svoje senzualnosti dovodi u niz opasnih i razočaravajućih situacija kao što su silovanje od strane ljubomornog muža ili zahtjev da noć provede s potencijalnim klijentom. Isto tako ju se previdi kao potencijalnu stalnu čitačicu scenarija da bi taj posao dobio neiskusni muškarac. U firmi McCann Erickson ju otpuštaju kada odbije biti seksualni objekt kojeg se na sastanke u vodi samo zbog provoda na zabavi koja slijedi. McCann izjavljuje kako ju ne želi „više nikad vidjeti“. Direktan prijevod engleske fraze never set my eyes on her again – više nikada baciti pogled na nju jasno ističe koliko je spektakl gledanja bitan kada govorimo o Joan Harris.
Ipak, kao šećer na kraju, Joan ne da da ju išta porazi na putu prema uspjehu i najbitnije na putu prema poslu koji ju zaista usrećuje. Joan odlaskom iz seksističke firme McCann Erickson dobiva mirovinu od pola milijuna dolara. Ona posao bira unatoč činjenici da će zbog toga ostati bez uređenog i ispunjenog privatnog života. Kao točku na i Joan spektakl gledanja usmjerava od svojeg tijela (koje uvija u crninu) i pažnju usmjerava u svoje ime osnovavši vlastitu produkcijsku agenciju Harris Holloway.
Drugačije je s Peggy čija se prilagodba i promjene za razliku od Joan događaju puno brže i naizgled glađe, ali zato i mnogo šokantnije. Peggy od samog početka igra po svojim pravilima. Ako krenemo od njenog izgleda, Peggy-in prvi dan u agenciji Sterling Cooper prolazi burno. Svaki muškarac – kao da je to kompliment – skreće pažnju i lascivno komentira njezino tijelo. Zanimljivo, iako je Peggy odjevena veoma konzervativno – to je ono što ju čini posebno zanimljivom. Za razliku od Joan, Peggy je i više nego svjesna koliko je bitno svoju senzualnost zadržati za sebe. Neobičnost, ali prije svega individualizam je ono što Peggy prvotno istakne. Baš to potakne Freddyja Rumsena da ju predloži za pomoć na radu za reklamu Belle Jolie. Nakon što je reklama završena, marketinški stručnjaci bi vjerojatno zaboravili na nju, ali ambicija je ono što ju potakne da zatraži više posla. Tako neko vrijeme uspješno žonglira posao tajnice i copywritera kao što na samom početku žonglira i između seksualne i poslovne sfere.
Baš kada joj se pruži prava pravcata prilika za napredak i probijanje staklenog stropa, ispostavlja se da je Peggy trudna. Kada je riječ o majčinstvu, Joan brigu o djetetu uspijeva organizirati uz pomoć majke i povremenih udvarača uz nezaobilaznu krivnju majke koja ne provodi dovoljno vremena kod kuće. Peggy s drudge strane se bjesomučno odriče djeteta, možda kao personifikacije senzualnosti i seksualnog života koji bi ju mogli spriječiti da ostvari profesionalni uspjeh. Peggy se rijetko osjeća krivom zbog napuštanja djeteta i taj čin kao da joj daje dodatnu snagu za napredak. Nepoznavanje vlastitog tijela je ono što Peggy dovede u nezavidnu situaciju u kojoj zamalo izgubi i razum i posao. Napuštanje djeteta je Peggy-in način da se odrekne svoje seksualne, senzualne i majčinske sfere. Skrivanjem, tj. brisanjem tog dijela svoje osobnosti, Peggy se može nametnuti kao profesionalni copywriter, a ne kao žena koja se sama uzdržava dok ne nađe muža koji to može činiti umjesto nje.
U ljubavnom životu, Peggy prolazi kroz vrlo realne i nimalo melodramatične situacije. Iskušava avanturu s kolegom i nadređenim i obje neslavno propadaju. Kada je lekciju naučila, upušta se u dugu, nesavršenu, ali očito zadovoljavajuću vezu s Abeom Drexlerom s kojim se kači oko svojeg ‘nemoralnog’ posla i izrazite samodostatnosti. Naposljetku ju (priznajem, pomalo melodramatički) ipak osvaja Stan Rizzo. Taj bi romantični kraj bio blesav da se veza između Stana i Peggy nije gradila godinama. A i činjenicom da Peggy dobiva ‘sretan završetak’ ju scenaristi izričito stavljaju u ulogu glavne junakinje dokazujući da je ona zapravo protagonistica serije.
Peggy opetovano ljute dvostruki standardi, nepoštivanje i nejednakost. Ali na samom kraju ipak odbija ponudu ženske solidarnosti od Joan da zajedno osnuju producentsku agenciju. Peggy ne shvaća ili ne može suosjećati u potpunosti s nivoom zlostavljanja i mizoginije koje je Joan pretrpjela. U agenciji McCann Erickson ona vidi mogućnost napretka koji je Joan zanijekan. Tim potezom Peggy pokazuje kako ju emancipacija i feminizam ne zanimaju koliko i ravnopravan tretman i poštovanje.
Naposljetku, imamo i lik Betty Draper/Francis. Betty (January Jones) svoj put započinje kao oličenje i primjer savršene žene pedesetih. Ona je pristojna kućanica koja uživa u predgrađu brinući se za djecu, družeći se s drugim kućanicama i čekajući u blagostanju muža koji zarađuje na Manhattanu. No od samog početka Betty-ino tijelo odaje znakove nezadovoljstva koji su skriveni duboko u njezinoj podsvijesti. Betty se svih sedam sezona bori protiv usađenih normi ponašanja i korektnosti kako bi ostvarila vlastite težnje. January Jones zanimljivo izjavljuje da joj je dosta što stalno mora braniti Betty. Don Draper je od početka prikazan kao preljubnik i alkoholičar, pa si on može dopustiti bilo što, dok je Betty manjkava čim pokaže trunčicu nesavršenosti.
Bettyjina senzualnost je u usporedbi s Peggy i Joan samo prosječna, iako je Betty natprosječno lijepa žena. Ali Betty je potpuno svjesna da njezina senzualnost ima cijenu: „Dok me god muškarci gledaju na taj način, zaradila sam što me se uzdržava,“ kaže. Ona je seks simbol, ali to ima vrijednost samo utoliko koliko to pokazuje mudrost ili spretnost njezinog muža da ju oženi. Njezina ljepota i seksepil je kompliment Draperu, a ne njoj samoj.
Betty ne zna osim stvarati sliku savršene obitelji, ali ne pod cijenu vlastite ispunjenosti. U njoj vrije bijes i nezadovoljstvo, ali nitko ju nije naučio kako da ih se riješi. Čak i kada traži savjet za utrnule ruke koje su simptom psihičke nestabilnosti, druge žene ju ignoriraju. Betty ne trpi zauvijek da ju Don iskorištava i ismijava. Ona mudro iskorištava priliku koja dolazi u vidu brižljivog i zaljubljenog Henryja Francisa. Ona ostavlja Dona tako da svoju senzualnost stavlja drugom muškarcu u vlasništvo. Kad ni to nije dovoljno, Betty se odlučuje zauzeti za sebe i pronaći način kako da usreći sama sebe. To rezultira povratkom na studij koji joj je bitniji – kako se pokazuje – i od vlastitog života.
Joan komentira Peggy-ino promaknuće riječima: „Ponekad kada ljudi dobiju što žele shvate koliko su im ciljevi bili ograničeni.“ Njezin se citat odnosi na sve tri žene u seriji Momci s Madisona. Sve tri su imale/dobile ono što su željele ili mislile da žele, ali nisu odmah shvatile koliko su im ciljevi podjarmljeni seksizmom. Najbitnija odlika žena s Madisona je da one neprestano preispituju svoju poziciju i rade prema napretku. Ne zadovoljava ih status quo i ne zadovoljavaju ih obmane. Kada ih društveno propisani muškarac ne može usrećiti, one idu protiv normi i grade vlastiti uspjeh. Svaka svoju senzualnost koristi onako kako zna. Uče kako seksualnost mogu iskoristiti ili zatomiti u svrhu uspjeha. Ove žene nisu prihvatile nezadovoljavajuću situaciju u kojoj smo ih prvotno zatekli. Radom, prilagodbom i borbom izmijenile su svoj život u situaciju koja im odgovara i pristaje. Kako su se muškarci samo brže i više vrtjeli u krug, daje se zaključiti da su ulica Madison, njezini glavni akteri pa tako i cijela serija zapravo bili samo katalizator koji je ženama pomogao da se uspnu na vrh.
