Rumunjski autor Radu Jude jedan je od trenutno najzanimljivijih arthouse redatelja na svjetskoj filmskoj sceni. U razdoblju od 2009., kada je za svoj drugi film Sve o našoj obitelji dobio i glavnu nagradu Zlatna kolica na Zagreb Film Festivalu, do danas, prešao je put od opskurnog redatelja iz istočne Europe, do jednog od najvažnijih imena u svijetu arthouse svijetu.
Njegovi posljednji filmovi, koji su kulminirali sa zadnjim uratkom Ne očekuj previše od kraja svijeta (Nu astepta prea mult de la sfârsitul lumii, 2023), snažna su i oštra kritika i satira stanja u društvu, kako rumunjskom, tako i u svijetu. Jude snima filmove u Rumunjskoj, u Bukureštu, te su njegove teme ipak usko vezane za rumunjsko društvo, ali ono što obrađuje lako se može prenijeti i na ostatak svijeta. Naime, radi se o utjecaju povijesti na sadašnjost, obrazovanju, radu, društvenim mrežama i iskrivljavanju moralnih vertikala.
U njegovom zadnjem filmu, koji je odnedavno u (doduše vrlo limitiranoj) distribuciji stigao u hrvatska kina, a onda vrlo brzo i na streaming servis Max, Jude je za glavnu protagonisticu uzeo mladu bukureštansku radnicu Angelu, koju promatramo unutar manje od dva užurbana dana u kojima saznajemo kako radi dva različita posla, oba honorarno, koji joj praktički ne daju slobodnog vremena. Ono vremena što ima između vožnje taksija i traženja prave „žrtve“ za edukacijski video moćne multinacionalne korporacije o zaštiti na radi, provodi snimajući videe na Tik-Toku, u kojem zauzima muški alter-ego, kojeg vjerojatno Angela smatra protipom šovinističkog rumunjskog muškarca današnjice.
Sve to zvuči jako zanimljivo, no dok gledate sam film vrlo lako vam ne može biti na prvu ni jasno što se točno događa. Jude u svojoj već tipičnoj modi otvara film „ogoljenom“ perspektivom Angele, koja kreće u svoj naporni dan. Dok promatramo njena događanja, Jude isprepleće narativ Angeline priče sa filmom Angela ide dalje iz 1981. godine. Svjesno je da Jude radi to da omete gledatelja, ali i navede na razmišljanje publiku kakve paralele to film povlači s tom radnjom, 80-ima u Rumunjskom i zašto je kvragu taj stari film za kojeg vjerojatno ni pola Rumunjske nije čulo u ovome?
Nazvan od strane britanskog filmskog kritičara Petera Bradshawa „kolažem esej-filma i crne komedije“, Judeov film je secirajuć i disektivan, na šaljiv način prodirući u svaku poru modernog razmišljana. Radi se o tipu filma gdje se pola vremena čudite što se događa, a da vas na kraju jedna statična kadar-sekvenca totalno razbudi i sve kockice u ovom kolažu se zaista počinju slagati.
Judeov film možda nije savršeno režiran i posložen u scenariju, ali upravo je ta njegova imperfekcija adut s obzirom da ne postoji pravilan način za snimanje suvremenog, postmodernističkog filma. A upravo je Ne očekuj previše od kraja svijeta film kojeg doslovno možete naći u rječniku kada idete tražiti definiciju postmodernizma u filmu – isprepleće razne filmske tehnike, nema pouzdanog pripovjedača, bez klasične narativne strukture i koristi film kao metodu jedinstvenog načina izražavanja visoke, pretenciozne umjetnosti i pretapa je s lowbrow humorom i izrazom.
Najteži je zadatak snimiti satiru na današnje vrijeme i sve aktualnosti, kao što je teško snimiti suvremeni film. Jude se ne ustručava od izazova, već mu itekako prkosi. U konačnici, suvremeni problemi Rumunjske univerzalni su problemi svijeta u svakom koraku njegovih filmova pa tako i u ovom novome.
