Od svih filmova na Pulskom filmskom festivalu, najviše sam se veselila filmu Twister 2 (Twisters, 2024). Ne zato jer sam mislila da će biti najbolji, ni zato što volim američke blockbustere, niti zato što sam obožavateljica originalnog filma. Ako išta, uvijek sam izbjegavala hororce i filmove katastrofe. Od njih bi imala noćne more danima i općenito morala živjeti sa strahom da ćemo umrijeti od razorne pijavice usred Zagreba sljedećih mjesec dana.
Po čemu je Twister 2 onda toliko iščekivan? Pa dobro, tu je životno iskustvo. Saznanje da nema ničega tako strašnog na filmu da bi te trebalo zabrinjavati u stvarnosti. Tu je (nemojmo se lagati) i Glen Powell kojeg zbog šarma vrijedi pogledati na velikom platnu. A tu je i pulska Arena. Veliki otvoreni prostor pod zvijezdama u kojima su se ljudi okupljali od prije 2000 godina do danas da uživaju u zabavnim spektaklima. U smještaju je vruće, a u Areni iza ponoći pirka; film počinje prije ponoći i neće trajati predugo. Ukratko, razloga za entuzijazam je mnogo.
Twister 2 jedna je mnogo puta viđena priča o borbi čovjeka s prirodom, a zapravo samim sobom. U glavnoj ulozi ovdje je mlada i nadobudna znanstvenica Kate (Daisy Edgar-Jones) koja je tijekom ganjanja pijavica doživjela osobnu tragediju. Zbog toga, iako ima urođeni talent da predvidi smjer kretanja pijavica(!), ona se radije skriva u meteorološkom centru u New Yorku. Naravno sve dok stari prijatelj ne zatraži njeninu pomoć i ona se mora uloviti u koštac s vlastitim strahovima kako bi u konačnici pomogla ljudima koji su izloženi razornom utjecaju vremenskih nepogoda.
U svom radu susreću i superzvijezdu pijavica Tylera (Glen Powell) koji uživa u adrenalinu koji mu pruža lov na twistere i to sve dokumentira za YouTube dok fanovima prodaje brendirane sadržaje. Na njega se gleda svisoka jer nije kao pravi znanstvenik već to radi iz vlastite koristi. Ali, tko bi rekao, nije sve onako crno-bijelo kao što se čini. Kate to saznaje na teži način i baš Tyler bude taj koji joj da snage i volje iskoristiti svoj talent za dobrobit čovječanstva.
Twister 2 je blesav, predvidljiv i ni po čemu inovativan film. Film nadu da će gledatelj ostati sjediti do kraja i možda se i dobro zabaviti polaže u karizmatičnost svojih glavnih glumaca (što Powell opravdava s lakoćom) i par domišljatih dosjetki. Scene razaranja koje prouzrokuje tornado daleko su od spektakularnih, ali to ni nije za očekivati u filmu koji zna da je bliže B-produkciji nego nekom misaonom klasiku.
Do samog kraja, naši likovi su se namučili, samo što nisu bili usisani u tornado i pomalo su se i zaljubili. Ono iz čega se daje zaključiti da se radi o suvremenom filmu je valjda što se zaljubljeni par niti ne poljubi tijekom trajanja filma, pa ćemo za to očito morati pričekati neki dobar fanfiction.
I dok sam tako ležala na tribinama pulske Arene, hihotala uz glupave zaplete i replike, sjetila sam se svih onih blesavih akcijskih filmova koje sam nagledavala dok sam bila mala. Pala je i zvijezda padalica, a ja sam uživala u filmu za opuštanje koji nije dosadan i ne vrijeđa inteligenciju. Recimo to jednostavnije. Ako snime Twister 3, ja ću biti među prvima u kinu!