Posljednja postaja (Ostatni etap, 1948) zapravo je prvijenac filmova o holokaustu kojeg je režirala i napisala preživjela zatvorenica Auschwitza, Wanda Jakubowska. Cijela radnja odvija se u ženskom konc-logoru Auschwitz-Birkenau, a najdojmljivije je što redateljica u svojem filmu uloge daje i pravim bivšim zatvorenicama. Tom odlukom i kratkim vremenskim razmakom od samih događaja mudro zamućuje liniju između stvarnosti i fikcije. Tu umjetničku odluku nadograđuje ispreplitanjem svjedočanstava preživjelih s efektnim vizualima koji osiguravaju željeni dojam.
Iako prizorište sablasnog trenutka ljudske povijesti, zajedništvo među zatvorenicama je ono što film čini gledljivim. Zanimljivo je što svaki mračan događaj u filmu Jakubowska snima zlokobno, ali ne i brutalno. Reporterski, ali ne i olako. Redateljica samo sjenama i brzim naznakama daje dojam počinjenih strahota. Brutalnost događaja koje Jaubowska ostavlja u sjeni nadopunjava sam gledatelj onime što o holokaustu zna, ali radije bi da ne zna. Umu preostaje stvoriti slike za koje bi radije da ih nije vidio.
