Petak, 29 ožujka, 2024

Top 5 This Week

Related Posts

Anastazija (1956)

Kada se uzme u obzir da je film Anastazija (Anastasia, 1956) nastao prema predlošku uspješne predstave s dvoje etabliranih i Oscarom nagrađenih glumaca, nije teško razumjeti kako jedna granična melodrama u rukama redatelja Anatolea Litvaka postaje ispunjena i zavodljiva drama.

Priča će vam biti poznata ako ste se ikad susreli s Disneyevim istoimenim klasikom iz 1997. Mali prevarant povezan s ruskom carskom lozom nalazi djevojke slične davno izgubljenoj princezi Anastaziji kako bi ju ponovno spojio s njezinom bakom i pritom riješio svoje financijske probleme. Yul Brynner je general Bounine koji se nada da će novopronađena Ana (Ingrid Bergman) zadovoljiti njegove investitore i sve ih obasipati nasljedstvom od 10 milijuna funti.

Anastazija-bergman-brynner
Brynner i Bergman odličan su duo

Nije čudno da je Bergmanica toliko briljirala u zahtjevnoj ulozi skitnice koju treba ukrotiti u princezu. Njezina prva holivudska uloga nakon izgnanstva zbog preljuba s Rosselinijem, na neki je način i metafora njezine pokore prije povratka u Hollywood. U Anastaziji Bergman je fantastična – objedinjuje ljutnju, ludilo, nježnost i zanesenost u vrlo nepovjerljivom liku i nategnutoj priči.

Bergmanina uvjerljivost kao Anastazija potpuno ovisi i o potpori Yula Brynnera kao i Helen Hayes u ulozi nepovjerljive carice majke. Oboje se u uloge predaju bezrezervno. Teško je reći bi li film ikad postigao i polovinu svoje zanimljivosti da glavni glumci nisu toliko karizmatični.

ingrid-Bergman-Helen-hayes-anastasia
Ingrid Bergman i Helen Hayes kao carica i nasljednica Romanov

Bitno je naglasiti da film nudi mnogo više od spletke da se Anu dovede pred caricu i intrige je li ona ili nije prava Anastazija. Jedan od razoružavajućih aduta filma Anastazija su scene snimljene u dnevnom boravku koji razdvaja privatne odaje Buoninea i Ane. Kamera tamo bilježi njihove prepirke i zajedljivost, zabavu i intimu. A onda jednom, samo prazan prostor preko kojega se miješaju njegovi glasovi, kao da se sastaju u dnevnom boravku. Pričekajte Buonineovu sjenu na pragu i uživajte u osjećaju koji ona izaziva. Manje spretan redatelj nikada to ne bi uspio izvesti.

Nemojte očekivati verziju Moja lijepa gospođice (My Fair Lady, 1964) od filma Anastazija. Ovdje su mračnije sile u igri.

OCJENA:

Prethodna objava
Sljedeća objava

ODGOVORI

Napišite svoj komentar
Unesite svoje ime

Popular Articles