Film Fabelmanovi (The Fabelmans, 2022) pati od lažnog oglašavanja. Nikad nisam bila veliki fan Stevena Spielberga. U njegovoj redateljskoj filmografiji u zadnjih 20 godina samo su mi 3-4 draga filma. U njegovoj cjelokupnoj biografiji koja se proteže na više od 50 godina ima naravno i kultnih klasika i vrhunaca filmske industrije, ali njegova karijera nikad mi nije bila dovoljno impozantna da bi me zainteresirao njegov autobiografski film. A kad je izašao foršpan za film htjela sam ga pogledati još manje. Priča je izgledala kao da je uronjena u samoveličajuću nostalgiju za mladim genijem iz kojeg je izrastao Steven Spielberg.
Ipak, geniju koji Steven Spielberg jest bila je potrebna samo jedna scena, ni prvih pet minuta filma Fabelmanovi da me potpuno preuzme. Film počinje ispred kina gdje roditelji malom Sammyju objašnjavaju što će iskusiti kada prvi put uđe u kino dvoranu. Sammy je u strahu. Bit će mrak i tko zna što u mraku vreba. Ali njegov strah se prikladno izmiješa uzbuđenjem koje jednom kada ga primi nikad ne napusti.
Film uvelike ovisi i o virtuoznosti glumaca koji se u njemu nalaze. Osim nepogrešive Michelle Williams u ulozi majke Mitzi i zvijezde u usponu Paula Danoa kao Burta, novaliaja Gabriel LaBelle kao njihov sin Sammy nosi film na kombinaciji svog neobuzdanog šarma i prigušene emotivnosti. U kratkoj, ali ključnoj sceni nalazi se Judd Hirsch čiji razgovor sa Sammyjem jasno prikaže koji su ulozi u Sammyjevom životu.
Jedna od odlika filma Fabelmanovi su filmovi koje Sammy snima. Često se dogodi u filmovima o velikim umjetnicima, da ona umjetnost koju stvaraju na filmu izgleda previše jednostavno ili izvještačeno. To nije slučaj ovdje. Naprotiv, Sammyjeve filmove sam čekala s jednakim nestrpljenjem kao i publika na filmu. Njegovi uradci dodali su priči neki meni nerazjašnjen začin, neku sponu koja je film učinila još punijim. Kažu da u dobrom mjuziklu pjesma mora služiti kao pokretač radnje. Sammyjevi filmovi preuzimaju tu funkciju u filmu Fabelmanovi istančanim odabirom slika koje oduzimaju dah. To je posebno zapanjujuće u trenutku kada Sammy majci pokazuje film koji je snimio na kampiranju ili kada najpopularniji sportaš u Sammyjevoj školi vidi kako ga je Sammy prikazao. Sammy se ljuti kada njegov otac filmove naziva hobijem. Kada ih vidimo prikazane, slažemo se s njim.
Možda najbitniji aspekt filma Fabelmanovi je taj što to nije priča o ‘geniju u nastajanju’. Na to aludira i sam naslov. Ovo je film o obitelji koja je puna ljubavi i smijeha. Ali pitanje koje se nameće je – a što je sa svakom od njih pojedinačno. Individualnost, tj. umjetnički poriv je ono što Sammyja i njegovu majku izdvaja iz ostatka znanstveno nastrojene obitelji. Sukob između predanosti umjetnosti i predanosti obitelji je jedna od glavnih tema filma. Spielberg na tu temu ne daje čist odgovor. Pokazuje samo koliko je bolno prikloniti se bilo kojoj strani.
Najimpresivnija stvar u vezi filma Fabelmanovi je koliko se Spielberg ogolio kako bi s nama podijelio ovu emotivnu priču. Puno hrabrije i puno darežljivije od bilo koje liste činjenica o svom odrastanju, Spielberg s nama dijeli svoje žudnje i strahove, svoja veselja i svoje suze. Zahvaljujući svom ‘geniju’ on zna koji kadar odabrati i koji izraz lica svojih glumaca zatražiti. On vjeruje u svoju tečnost u jeziku filma kojim može prenijeti poruku bez da publici daje naputke. Čak i onda kada ne radi film tradicionalnih zapleta, napetost i uzbuđenje ne popuštaju. Bit ćete sigurni u Spielbergovim rukama. Ako ste voljni dopustiti da vam slomi srce, naravno.
OCJENA:
