Da sam cinik, opisala bih film Jahači pravde (Retfærdighedens ryttere, 2020) kao priču o muškarcu i ocu koji će radije započeti krvavi pohod nego učiniti ono što njegova kći traži od njega – suočiti se sa svojim emocijama. Ali film Jahači pravde nije ciničan film. Ovaj film je mračan, ponekad brutalan i često neočekivano zabavan. Sve što želite je da na kraju njegovi neprilagođeni likovi uspiju.
Jahači pravde se bavi prepoznatljivim temama uz neprepoznatljive zaplete koji drže vodu. Tako pratimo danskog vojnika Markusa (Mads Mikkelsen) kako se vraća iz Afganistana brinuti se za svoju kći jer mu je žena poginula u sudaru vlakova. Da joj netom otpušteni Otto (Nikolaj Lie Kaas) nije prepustio sjedalo, on bi bio taj koji je poginuo, a ne ona. Zbog osjećaja krivnje, on angažira svoju dvojicu prijatelja da mu pomognu otkriti je li taj sudar bila nesreća ili planski napad na svjedoka protiv bande Riders of Justice.
Sa svojim ilegalno prikupljenim dokazima za svoju teoriju odlaze Markusu kojemu je to dovoljno da svoju tugu, bijes, nemoć i rezerviranost usmjeri na osvetu prema bandi. U nemogućnosti da se nosi sa ženinom smrću, on se okreće nasilju. Beskorisnost takvog čina postane mu (i svima nama) očita tek pred sam kraj.
Kao obrnuto zrcalo ovog ubojitog vojnika su tri odrasla šmokljana. Oni u ovoj situaciji vide priliku za osvetom zbog nepravednih događaja iz prošlosti. Svatko svojih. A tu je naravno i Mathilde. Ona pokušava shvatiti zašto joj je umrla mama i ona je zapela s bezosjećajnim ocem.
Izvedbu priče u filmu Jahači pravde neki kritičari uspoređuju sa stilistikom braće Cohen. Ali ako ste pogledali neki drugi film redatelja Andersa Thomasa Jensena (npr. Adamove jabuke) prepoznat ćete njegov uvrnuti smisao za humor.
Na kraju dana, Jahači pravde je u svojoj biti božićni film. Negdje između zaigranog zapleta filma Umri muški i sarkazma Zločestog Djeda Mraza. Ovaj film će vas ostaviti u bunilu i u ekstazi, ali vas neće ostaviti ravnodušnima.
OCJENA:
