Davnih sam dana u nekom trenutku bila nekoliko mjeseci opsjednuta hrvatskim filmom. Ne sjećam se kojim ni zašto, ali u tom nagledavanju naslova koje sam jednako davno zaboravila isprofirilao se ime Dalibor Matanić. Mislim da sam svaki njegov film koji je bio na torrentu pogledala i uvijek mi je bio dobar. Onda je prije par godina stigla serija Novine (2016- ) i najviše sam ju pogledala jer mi je bilo neobično vidjeti hrvatsku seriju na Netflixu.
Nakon nje, uopće nisam morala razmišljati je li najnoviji Matanićev uradak vrijedan mog vremena. Područje bez signala (2021) tipično je mračna priča prepoznatljiva na našem području, ali likovi još uvijek nisu izgubili nadu. Nije to mladenačka zaluđenost nego zadnja, najzadnja prilika srednjovječnih prosječnika koji drže listić za lutriju nadajući se da će im se sreća osmijehnuti pet do dvanaest.
Dužu recenziju napisala sam za portal Ziher i možete ju naći ovdje.
OCJENA:
 tipično je mračna priča prepoznatljiva na našem području, ali likovi još uvijek nisu izgubili nadu.){kind=link}