Spencer (2021)

Ne mogu reći da sam obožavateljica Lady Di, Kristen Stewart ili Britanske kraljevske obitelji. Naprotiv, da parafraziram jednu prijateljicu – gledati filmove i serije o princezi Diani mi je na rubu pristojnosti, gotovo kao voajerizam. Ali, ipak sam odlučila pogledati film Spencer (2021) jer blog, jer Oskari, jer…

Već od same najave, Stewart izgleda kao da se dobrano potrudila postati Diana. Jedno rame gotovo uvijek dotiče uho, usta su joj napola otvorena kao da neprestano govori riječ ‘oh!’, a oči se skrivaju iza dugačkih šiški. Nažalost, najava je jedini trenutak kada film Spencer nudi neku smislenu priču.

Sam film započinje s Dianom koja se izgubljena vozi u kabrioletu. Često govori riječ ‘fuck’ i kada pita za smjer dobivamo naznaku kamo će se film razvijati. Kada pred punom gostionicom pita: “Gdje sam? Može li mi itko reći gdje sam?” ljudi ju gledaju zaprepašteno. Čini se kao da je dementna i da joj ne bi škodilo da se netko stručniji pobrine za nju.

Kad napokon stigne na trodnevnu proslavu Božića, nađe se pod paskom mnogih koji joj žele pomoći da se prilagodi, ali Stewartina Diana to nikako, nipošto ne može. Ona mora pobjeći. Nažalost, redatelj Pablo Larrain nam niti ne pokuša objasniti zašto. Mi moramo otprije znati ili samo tako prihvatiti da je Diani teško i da njezini ispadi imaju smisla.

Još ju je teže razumjeti jer tijekom cijelog trajanja filma ona rijetko komunicira bilo s kim iz kraljevske obitelji, jednom ili dvaput se zabavlja sa sinovima i paranoično se odvaja od ostale posluge. Najviše što progovori je s pouzdanicom i krojačicom Maggie (Sally Hawkins) koja se pojavi u par scena na početku i par na kraju filma.

Ali čak i kad govori, Diana ne govori ništa što ima smisla. Spencer manje funkcionira kao biografski film, a više kao skupina primjera za sat glume. Stewart je u svakom slučaju odlična jer se njezina nervozna energija odlično slaže s zatočenom paranojom princeze koju glumi. Ovaj cijeli mozaik crtica iz Dianinog života popraćen je nekim eklektičnim, živčanim jazzom koji je vrlo, vrlo očito izabran kao dodatan dokaz Dianinog duševnog stanja i kao takav je pretjeran.

Spencer je prilično razočaravajuć film. Diana vam toliko počne ići na živce do kraja da se pitam – tko je zapravo pisao scenarij za taj film. Koja mu je bila poanta? osim toga, film je sastavljen je od dijelova koji bi mogli biti zanimljivi žiriju Oskara, ali će rijetko kojem gledatelju ponuditi bilo kakav užitak gledanja filma.

OCJENA: