Stric (2022)

Nije neobično da se film bavi alternativnom stvarnošću. Čak i mali fazni pomak dopušta autoru da prihvaćene strahote društva manifestira na začudni način. U filmu Stric (2022) Majka sprema Božićnu večeru, Otac joj zanovijeta, a Sin više odmaže nego pomaže. Svi se žure sve pripremiti prije dolaska Strica. On dolazi iz Njemačke i njegovo dobro mišljenje je od presudne važnosti za ovu obitelj. Nismo sigurni zašto, ali ako dolazi stric iz Njemačke, moguće je da ovise o njegovom novcu ili drugoj vrsti odobravanja.

Prva jasna naznaka nečeg zlokobnog je Božićna purica. Stric ju reže kao da ju želi izmrcvariti, a kada napokon odvoji batak on je ljubičast iznutra. Zato nas ne iznenađuje kada sljedeći dan obitelj prolazi kroz isto. Svaki novi Božić redatelji i scenaristi Kapac i Mardešić pomalo proširuju priču. Zato vidimo likove kako vježbaju svoje replike. Vidimo kako tenzije rastu toliko da Sin pobjegne iz kuće. Kada već pomalo dojadi ponovno gledati sve ispočetka, scenaristi su dovoljno pametni da ubace novi mamac. Vidimo odstupanje od dosadašnjeg scenarija i napokon razlog zbog kojeg si to rade. Stric je primorao ovu obitelj da mu replicira savršen Božić time što im je oteo kći Seku. I tim otkrićem cijeli film krene nizbrdo.

Stric od samog početka iritira. Zvuk efekata je preglasan i kada Majka s kuhinjskog poda skuplja komadiće razbijenog tanjura on bolno para uši. Glazba se referira na Carpentera, ali nije uvijek prikladna slici. Čim se pojavi Stric imamo prva pitanja o dlakama na jajima jer je psovka u formalnoj situaciji temelj hrvatskog humora. Film se dotiče tema seksa tako da Majka ‘vrišti’ i da Majka i Otac simuliraju seks pred svojim sinom. Nisam sigurna jedino treba li ta scena biti smiješna ili dokaz da smo kao publika iznad takvih tabua. Možda oboje. Ali time i omalovažava one koji se na to snebivaju. Malograđani, zar ne?

Ono što nevjerojatnu priču Strica čini potpuno neuvjerljivom je scena večere kada Stric stavi Seku u krilo i u usta joj gura batak purice. Jednom rukom drži Seku, a drugom pušku dugog cilindra. Ostatak obitelji sjedi za stolom i ne poduzima ništa. Govorimo o starijem čovjeku koji je spriječen da ustane i da se obrani jer u krilu drži odraslu djevojku. A u ruci pušku s kojom ne može nikoga naciljati u maloj blagovaoni. Ako ste htjeli spasiti kći trenutak ste propustili. Zašto? Ne samo da nije objašnjeno nego je Majci dan dodatan razlog zašto bi to učinila, a ona je samo sjedila i sjedila.

Kada se u priču uvode paranormalni elementi, treba osigurati da su svi drugi konci čvrsto zategnuti. To znači da u radnji ne može biti rupa, da prijetnja mora biti uvjerljiva, ali i da likovi reagiraju uvjerljivo, a ne zato što je za to vrijeme u scenariju. Uvjerljivost se gradi nijansiranjem, a ne nabrajanjem. Da sam malo više voljela likove koje gledam, da im se dalo malo više praznog hoda da mi naznače nešto o svom unutarnjem životu bilo bi mi stalo što će im se dogoditi.

Umjesto toga, film Stric završi i bez razotkrivanja razloga za ovu farsu. Pa čak i naznaka da je razlog bio besmislen je bolja od osjećaja da smo gledali film koji je napravljen samo zato da bi bio šokantan. Ne volim kad autore zamišljam kako vrte brčiće poput zlikovaca koji sami sebi čestitaju na dobro osmišljenoj sprdnji. Nažalost, to je baš kako sam doživjela ovaj film.

Nemam ocjenu na blogu za ovaj film. Ne želim mu dati ocjenu negledljivo, pa ću odabrati reći samo – nepotrebno.