Najbolji od najboljih
Između veličanstvenih scena letačkih akcija, Top Gun: Maverick otvara svojim likovima prostor za pristup iskrenim emocijama.
Ne treba se zavaravati. Nitko ne pali Top Gun (1986) da se suoči s teškim životnim pitanjima. Palimo ga zbog blesavog sarkazma, besramnog mačizma i bjesomučne akcije. Top Gun je najbolja vožnja u lunaparku koju se može doživjeti iz vlastitog kauča. Zato je njegov dramski zaplet – Goosova smrt – toliko potresan. Do tog trenutka žustro smo navijali za Mavericka iz sigurne udaljenosti uživajući u njegovim vragolijama, a njega sada smrt prijatelja i partnera doslovno spušta na zemlju. Dosad uvijek spreman za neovlašteni prelet preko tornja, Maverick više ne zna letjeti. Napokon je suočen s činjenicom na koju ga svi neprestano upozoravaju – tvoji postupci imaju posljedice.
Gooseova smrt primitivan je katalizator koji Mavericka tjera da se zamisli o svojim neodrživim karakternim crtama. Njegov urođeni talent za letenje više nije presudan da ga zadrži na strani pozitivaca. Maverick se mora poboljšati dovoljno da se drugi piloti na njega mogu osloniti, a da još uvijek ostane šarmantno, iritantno svoj. Srećom pa se ubrzo njegov kolega Iceman nađe u smrtnoj opasnosti, a da bi ga spasio Maverick mora nadići svoju traumu i svoj ego. Mora postati pilot kojem se može vjerovati.
Kada Mavericka sretnemo 35 godina kasnije u programu pokusnih letjelica, on je još uvijek maverick tj. buntovnik. Njegov prvi nagon je uvijek da prkosi nadređenima; sada kako bi učinio pravu stvar i zaštitio svoje suradnike. Ali i (nemojmo si lagati) kako bi se provozao još samo malo brže. Ti nagoni izmjenjivat će se kroz cijeli film Top Gun: Maverick. Izloži se opasnosti ili gnjevu kako bi zaštitio druge bez obzira na cijenu, ali nemoj se zaboraviti usput i malo zabaviti.
U prvom planu filma Top Gun: Maverick (2022) zasluženo je i očekivano akcija. Originalni Top Gun imao je tu sreću da je u osamdesetima samo smjestiti radnju u kokpit borbenog aviona već bilo dovoljno uzbudljivo. Kosinski i Cruise svjesni su da kolanju adrenalina u 21. stoljeću konkuriraju široki ravni zasloni, živopisne video igre, kao i HD YouTube klipovi. Zato se ne pouzdaju samo u par kadrova gorućeg repa borbenog aviona i filmski efektivnih akrobacija nego akciju promišljeno pumpaju i gradiraju.
Temelj filma Top Gun: Maverick je priprema za misiju koju nije izveo niti jedan živući pilot. Čak ni Maverick, upozoravaju nas. Zato nam misiju objašnjavaju više puta, svaki put dodajući novi detalj, ali i stvarajući izgovor zbog kojeg ima smisla da gledamo scene zračnih borbi, snažnih G-sila ili bacanja bombi u pustinju. U svakom stadiju misija postaje sve teža, a vremenska ograničenja kraća. Kada dođe do prave misije, sve veće i veće opasnosti s kojima film suočava svoje pilote lakše je prihvatiti. Da ne bismo zaboravili visinu uloga, Maverick više puta poentira kako je najbitniji dio misije povratak kući, a i tijekom vježbi piloti nisu izvan životne opasnosti. „Zašto je tvoj pobočnik mrtav?“ nakon neuspjele vježbe pita Maverick. „Daj mi razlog koji će njegovoj obitelji biti prihvatljiv na sprovodu.“
Zato je posebno dojmljiva i dirljiva ona scena u kojoj Kosinski kameru pomiče iz kokpita i u totalu pokazuje vatromet neprijateljskih raketa nasuprot sićušnih borbenih aviona koji im se pokušavaju izmigoljiti uz pomoć protumjera koje pucketaju kao iskrice na nebu. Panični glasovi na radio vezi daju nam do znanja da zaista nemaju šanse. Da zacementira dojam bezizlaznosti, jednu od raketa sada stavlja u krupni plan iz donjeg rakursa i prati je sve dok ne obori Maverickov avion. Visoki ulozi, nema šta.
U pauzama između akcija, Top Gun: Maverick trudi se baviti emocijama tj. obiteljskim odnosima. Najbitniji je onaj između Mavericka i sina njegovog poginulog pobočnika Roostera. O zategnutim odnosima među njima saznajemo na samom početku. „Ima li problema?“ admiral pita Mavericka kada mu pokaže potencijalne pilote za misiju. „Znate da ima,“ odgovara Maverick. Ovi mali detalji poštovanja prema inteligenciji publike ne dopuštaju da odnos između Mavericka i Roostera prijeđe granice melodrame u potpunu, bljutavu sapunicu.
Nigdje to nije više očito nego u sceni između Mavericka i Icemana. Iako bi Maverick radije dubio na trepavicama, Iceman inzistira da govore o problemima u pripremi za misiju. Maverick se ne pravi da ne zna o čemu Iceman pita. Umjesto toga, pred svojim bivšim rivalom, a sada anđelom zaštitnikom on se ogoli do suza. Da, suza. Ali da se gledatelje ne bi stavilo u osjećajnu ofenzivu, svaka intimna scena završava humornom dosjetkom ili akcijom. Publika svoju zahvalnost redovito pokazuje glasnim smijehom.
Top Gun: Maverick zapravo je jako brižan prema svojim mačo muškarcima. Cijeli film je prostor za kočoperenje nove generacije pilota, ali ne i bez uvjeta. Dug jezik i parada trbušnjaka dopušteni su ako su spoznali dvije stvari – nikad se ne napušta svojeg pobočnika i ne bježi se od svojih osjećaja. Njihova prava misija je naučiti se poniznosti i timskom radu kako bi potvrdili svoj idealistični svijet. U njemu dobri uvijek pobjeđuju, obitelj ti uvijek čuva leđa, a osjećaje treba iskreno dijeliti. Nisu još napredovali toliko da ih izraze riječima, ali kratka izjava podrške i snažno rukovanje bit će dovoljni. Sve će se to zacementirati bratskim zagrljajem kada izbjegnu smrt.
S druge strane, žene su posebno jednodimenzionalna stavka u filmu Top Gun: Maverick. Da Maverick Penny ne povjerava tajnu o tome zašto je Roostera pokušao zaustaviti da postane pilot morao bi to reći njemu, a time priču spustiti na razinu sapunice. Samo bi nedostajalo da mu sve prizna dok je on naizgled u komi, a kad ode iz bolesničke sobe da Rooster otvori oči jer je zapravo sve čuo. Umjesto toga, tijekom onoga što bi trebala biti intimna scena između Mavericka i Penny, oni razgovaraju o bremenu roditeljstva i potrebi da se djeci pruži vlastita sloboda. Phoenix istu ulogu ima kada Rooster treba objasniti zašto se ljuti na Mavericka.
Ako ćemo biti iskreni, Top Gun: Maverick veoma je plošan film. Ono što ima za reći kaže tako da je jasno svakom laiku. Njegova priča nije santa leda koja ispod površine nosi neku sveobuhvatnu poruku. Ono što vidiš je ono što dobivaš. Napetost, uživljenost i predanost filmu stvara se slojevitim nizanjem čas akcije, čas međuljudskih odnosa, čas humora koji je tu tu kako bi publiku odriješio izravnog suočavanja s osjećajima koje priča želi izazvati. Da bi nas tijekom završnog adrenalinskog napada zadržao na rubu sjedala, film ostavlja dovoljno prostora da izgradi likove za koje navijamo, veze čijem se iscjeljenju nadamo te da objasni tijek misije na koju se piloti upućuju. Ozbiljne teme se sjenčaju samo u svrhu akcije.
Top Gun: Maverick uvelike je poput slikanja po brojevima. Nema velikih iznenađenja u tome što će se dogoditi i kada. Ali to ne znači da slika na kraju nije efektna i dojmljiva. Baš naprotiv. Ispreplitanjem nježnosti i samozadovoljne akcije, Maverick spretno nadlijeće sve glasove sumnje. Dopuštenje za prelet? Samo naprijed, Maverick! Zrak je čist.
OCJENA:
