Srećom pa je kraj Zagreb Film Festivala na vidiku. Koliko god voljela filmove do kraja tjedna uvijek pomislim kako neću u kino još neko vrijeme. Samo što je moje neko vrijeme možda ipak nešto kraće od vašeg. Predzadnji dan festivala pogledala sam dva dobra filma. A na jednom sam si fino odspavala. Desi se, znate i sami, pisala sam već u obranu spavanja u kinu.
KAO DA SMO MRTVI (WIR KÖNNTEN GENAUSO GUT TOT SEIN, 2022)
Film Kao da smo mrtvi ima prokleto dobru scenu s kojom otvara. Ona je brza i energična. Obitelj obučena kao da ide s vjenčanja ili sprovoda žustro korača šumom. Svaki od roditelja u jednoj ruci drži ruku svog sina, a u drugoj sjekiru. Osvrću se kao da ih sam vrag naganja. Jedva čekamo vidjeti što je sljedeće.
A sljedeće je oaza u koji nije svatko pozvan. Zaštićena zgrada koja brani od nečeg neizrečenog vani. Za njezinu sigurnost odgovorna je Anna (odlična Ionana Iacob). Iako ugledna članica ovog distopijskog društva, svjesna je da nije sve tako crno-bijelo kao što se čini. Kada nehotice potakne paranoju morat će se zapitati je li ostanak u sigurnoj kući blagoslov ili prokletstvo. Iako ovaj film ne nudi neki izričiti odgovor na to što prijeti izvana, lagano kuhanje paranoje ono je što čini film posebno zanimljivim.
BLIZU (CLOSE, 2022)
Film Blizu jako je osjećajan film. On prikazuje, ali i manifestira bliskost koju dijele dvojica prijatelja Léo i Rémi. Nažalost, kako to često biva, postanu predmet sprdnje i zločestih komentara koje smetaju Léu. Zbog toga se počne udaljavati od Rémija koji to ne prihvati nimalo dobro.
Zbog toga što nas otpočetka uljuljuška u svoj oblačić, trenutak kada stvarni i okrutni svijet prodre u ovaj film čini se nepremostiv. Iako je bilo veoma utješno gledati kako se Léo i Rémi druže, pa svade i mire, film je ipak o Léu. On će morati naučiti kako da ostane vjeran svojim osjećajima i ljudima s kojima ih želi dijeliti. Doduše, lekcija je puno preskupa.