Drugi dan ZagrebDoxa provela sam gledajući blokove kratkih filmova iz programa Stanje stvari koje možete pogledati još u subotu u 21 h, te kratke filmove iz regionalne konkurencije koji su na programu još danas u 17 h.
Stanje Stvari
Čistimo zajedno (2020)
Diplomski rad redateljice Gabrielle Stemmer učinio mi se kao zabavna premisa – film o ženama koje vode Youtube kanale posvećene čišćenju. Kada je tek počeo, moram priznati da su moja očekivanja bila na apsolutnoj nuli. Čistimo zajedno sastoji se samo od već postojećih Youtube isječaka i snimki pregleda društvenih mreža autorica. E, ali ne kažu bez veze da je vrag u detaljima.
Pod sigurnim vodstvom redateljice, Čistimo zajedno postaje zaokružen dokumentarac s moćnom porukom. Redateljica poruku ne nameće nego ju ispisuju promišljeno montirane scena, a na gledatelju je da ju iščita.
Neočekivano dirljiv sve do neuobičajene špice, ovaj dokumentarac me ugodno zadovoljio. Jedini zaključak koji ne bih htjela ostaviti u zraku je – ako toliko plačeš, nešto treba promijeniti, a ne samo dubinski počistiti.
Judy protiv kapitalizma (2020)
Možda da sam bolja feministica ili novinarka bih imala dojam tko je Judy Rebic i prije nego što je počeo film. Ovako me omeo neki lik s novinarskom akreditacijom koji je dvoranu napustio odmah nakon prvog filma iz bloka – Čistimo zajedno.
Judy protiv kapitalizma film je koji u šest kratkih dijelova prati šest sjećanja iz Judynog života. Prva tri dijela su pohvalna iako konvencionalna. Na eksperimentalne kadrove montiran je Judyn samouvjereni naneseni glas. Da sam imala druge planove, vjerojatno ga ne bih nastavila gledati, ali drago mi je da sam ostala.
Sve naravno dobije svoje zašto na četvrtom dijelu. Sada shvaćamo da je način snimanja potpuno podređen priči koju unapređuje. Judyna životna priča poprima nove dimenzije inspirativnosti i nade.
Regionalna konkurencija
Bog na kotačima
Bog na kotačima je devetominutni dokumentarac koji je po mojoj amaterskoj i osobnoj procjeni puno zanimljiviji filmašima nego publici. Sastoji se od divnih kadrova koji razumljivo šalju poruku. Ali lica koja susrećemo u tom kratkom vremenu toliko su živopisna da sam ostala razočarana kratkoćom i otuđenošću filma. Možda sam propustila shvatiti da je to i bila poruka.
Jel ti frka kad ti priđem
Dokumentarni film koji je nastao na Blankovoj maloj radionici autorskog karantena filma kojemu sam i sama prisustvovala miljama je daleko od mojeg pokušaja. Ne čudi što je redateljica Sara Alavanić filmom Jel ti frka kad ti priđem upisala i studij režije.
Film krasi mnogo osjećajnih, eteričnih i osmišljenih kadrova koje spaja naneseni glas pomno promišljene struje svijesti. Iako je film kadrovski razbacan, on je vizualno i narativno stabilan i zato ga je vrlo lako pratiti i shvatiti. Ovakav stil nije moj najdraži, ali emocija je prenesena i to se traži.
Hotel Mama
Hotel Mama je glavni razlog zbog kojeg sam htjela pogledati ovaj blok kratkih dokumentaraca iz regionalne konkurencije. Uvijek me iznova fascinira kako vas samo naslov može privući da nečemu posvetite pažnju i putem njega vam ispuni sva očekivanja i bude baš ono što ste tražili.
Hotel Mama je jedna intimna i osobna priča o ženi koja uživa biti majka. Ona je ispunjena kada se brine za svoju djecu, kada im kuha, kada se druže. Naravno da nije sve idilično i ona iskreno priznaje i dobre i loše dane, a najbitniji trenutak filma dolazi kada nam kaže: “dopustili smo si da budemo dobro”.
Gromoglasne ovacije potvrdile su mi da nisam sama kad kažem – odličan film!
Još malo do nove godine
Ne mogu reći da se palim na petarde, ali 13-ogodišnji Mateo ih obožava. U filmu Još malo do nove godine vidimo kako ih skuplja, slaže, zbraja i moli za još tijekom cijelih zimskih praznika. Ali 2020. ni petarde nisu sigurne. Nakon neviđenog potresa koji je zadesio susjednu županiju, preporuka je da se petarde ne koriste. Iskrene reakcije i muke po petardama ovog 13-godišnjaka nasmijat će vas u jednakoj mjeri kao i intrigirati.
Volim
Nažalost, morala sam otići prije zadnjeg filma iz bloka kojem sam se isto jako veselila. Volim je film o ljubavi između dvije sestre iz romske obitelji, te kako se nose s prijelazom iz puberteta u odrasli život. Obožavam kada nam dokumentarni filmovi otkrivaju živote ljudi iz našeg okruženja, a o kojima ne znamo dovoljno. Umjesto moje pročitajte recenziju Hrvoja Krstičevića i nemojte ponoviti moju grešku – odgledajte blok do kraja.
