Sve dok ne nađem (ako ikad nađem) ulaznicu za film Čarobni Mike (2012), neću sa sigurnošću znati jesam li ikad zaista pogledala ijedan film iz ove slučajne trilogije. Postoji mogućnost da jesam – makar koju scenu na TV-u u prolazu. U kino me mogao privući samo Matthew McConaughey, ali kako nemam nikakvo sjećanje na njegov lik u filmu, ne mogu biti sigurna.
To me nije spriječilo (niti bi trebalo ikoga drugoga) da pogledam i treći nastavak filma o Mikeu Laneu koji želi biti dizajner antikvitetnog pokućstva, koji novac za svoj biznis zarađuje svojim pravim, urođenim talentom. Neki ga opisuju kao ples, ali meni se prikladnije čini reći da se radi o dry-humpingu; na hrvatski najpristojnije prevedeno kao ‘trljanje’.
Čarobni Mike: Posljednji ples (Magic Mike: The Last Dance, 2023) započinje baš kao što bi trebala početi priča o striperu koji želi biti cijenjen za nešto više od svog… mesa. Iako mu je posao bankrotirao, on je pošten čovjek koji konobari kako bi preživio. Samo što konobari na zabavi bogataša na koju ga slijedi i njegov plesački ugled. Tamo ga uoči Maxandra (Salma Hayek) kojoj unatoč svom bogatstvu treba utjeha. Za dobru cifru, Mike će zaplesati i pokazati joj što sve u životu propušta. A većinom je to baš prije spomenuti dry-humping.
Mikeov ples Salmu… Tj. Maxandru toliko zadivi da iskoristi (muževo) bogatstvo da Mike-a namami u London na mjesec dana gdje želi da Mike preradi klasičnu viktorijansku dramu Isabel u usponu u kojoj djevojka mora birati između ljubavi i novca u svojevrstan feministički krik da je ženi dopušteno željeti i ljubav i novac i napumpana muška tijela.
Maxandra Mikeu omogućuje titulu redatelja i kreativnog urednika. Ali baš kao što pristaje pravoj lovašici, njezini savjeti ne smiju ostati zanemareni. A Maxandra želi da Mike od uštogljene viktorijanske pripovijesti napravi feministički plesni spektakl. Pohvalan cilj, ali kao i ostale niti priče u filmu Čarobni Mike, on ostaje plošan.
Posljednji ples nije film bez šarma. Hayek je uvijek vrckavo simpatična dok igra neku verziju sebe, a slično se može reći i za Channinga Tatuma koji se hrabro bavi fantazijom u kojoj nije uspio u Hollywoodu. Šteta što, unatoč zaigranosti koja film spašava od potpunog promašaja, ne postoji i doza ozbiljnosti ili makar uvjerenosti u valjanost priče o kojoj se film snima.
Baš kao što tijekom filma ne saznamo o čemu se prvotno radilo u predstavi Isabel u usponu niti kako ju je Mike osuvremenio u dirljivu priču o strasti, tako ni sam film ne pokušava uvjeriti gledatelja u ljubavnu priču koja se naprasno i neiskreno rađa između Mikea i Maxandre. Maxandra je svojevrsna ranjena dušica koju Mike pokuša disciplinirati prema uspjehu, a Mike siromah kojega Maxandra može financirati prema istome. U Posljednjem plesu pod feminizam se piše bacanje para (bivšeg) muža bogatuna na zaslužnija gola muška tijela. Bespotrebno.
Zapravo cijeli film Čarobni Mike preuzima značajke plesa koji prikazuje. Ovaj moderni sraz hip-hopa i baleta tipično je američki i pojavljuje se u većini američkih filmova koji se bave plesom. Ali ovaj tip plesa je varljiv, jer se plesači ne moraju prepustiti emocijama iskreno. Hip-hop ples više je držanje garda, čuvanje ega i na(d)metanje nego ono što je Billy Elliot (2000) opisao kao “elektricitet“. Da se slučajno ne bi ugrozila muškost plesača, pažnja je usmjerena na trbušne mišiće.
Ono gdje film, kao i drama koju želi osuvremeniti, podbacuje je nedovoljno brige i pažnje usmjerene prema samoj priči i njezinim protagonistima. Propuštena je prilika da se napravi jedan sladunjav, ali očaravajuć film s par impresivnih plesnih točaka. Umjesto toga dobili smo prodiku o tome kako žene mogu dobiti bilo što, bilo koga i bilo kako to požele. Osim kvalitetnog filma, čini se.
OCJENA:
 muža bogatuna na zaslužnija gola muška tijela.){kind=link}