Dakle, wow! Godina je već zaista pri kraju i ja se pitam je li Influencerica (SWEAT) najbolji igrani film koji sam pogledala ove godine. Nije konkurencija zanemariva ako se uzme da su kina ipak bila otvorena do ožujka, a i Nolanov Tenet je palio po kinima čim je smio. Kako je onda jedan poljski film uspio zaraditi ove lovorike? Zapravo vrlo lako.
Kao prvo, produkcijski je ovaj film u vrhuncu industrije i da su likovi kojim slučajem govorili engleski ne bih niti pomislila da film nije američki. Scene su ne samo glumački uvjerljive, već su i lokacije, statisti u prvom kao i u drugom planu; te boja i zvuk koji najčešće odaju neprofesionalnu i neiskusnu produkciju, istančani do izvrsnosti. Filmska škola u Łódźu očito još uvijek ima što za ponuditi.
Magdalena Koleśnik u ulozi Sylwije Zając briljira kao nježna, zapostavljena djevojka kojoj tjelovježba i Instagram pratitelji daju poticaj i snagu da nastavi. Njezina gluma je zavodljivo prirodna bilo da entuzijastično potiče na vježbu ili preplašeno promatra svog vrebača.
U mnogome joj kvalitetan nastup dopušta i inteligentan scenarij koji Sylwiju prati u rasponu od samo tri dana. Mi ju upoznamo nasmješenu i nabrijanu na trening, a onda saznajemo da je nakon njega uplakano podijelila video na Instagram u kojem govori kako joj nedostaje netko tko bi ju volio i grlio. “Objavljujem što hoću,” govori svom menadžeru dok svim silama želi osigurati nastup na poljskoj inačici Dobro Jutro Hrvatska.
U briljantnoj osmišljenoj i izvedenoj sceni dolaska na mamin rođendan koji veselo i energično prihvaća vidimo ju kako kupuje poklon, cvijeće i… Časopis sa svojom slikom. Čak i tegli ogroman plazma (pardon, LCD) televizor u kuću da bismo tijekom slavlja napokon uvidjeli zašto se osjeća tako nesretno sama.
Naravno da cijena slave donosi i negativne aspekte poput vrebača koji Sylwiju čeka pred kućom, ali srećom se scenarist ne zavodi idejom krimi-hororca već i njegovu kratku, iako prijeteću priču, koristi za bojanje i kritiku poljskog društva.
Na samom kraju, Sylwija ostvaruje svoju želju za nastupom na poljskoj televiziji, ali ni taj nastup ne prolazi bez trzavica u kojoj kao da ju ženska novinarka pokušava uništiti. Tada Sylwijin glas pobjedonosno zadrhti (ne, nisam se prevarila), oči joj zasuze, i ona ustvrdi da ako njezin video znači da je ona slaba ili jadna da je to u redu jer “to sam ja”. A onda na voditeljičin upit želi li preskočiti vježbanje, onda ustvrđuje prikladno svojem liku: “Ovaj čas jako želim vježbati!”
Uz toliko slojeva, ovaj film vrijedi pogledati i raspraviti više nego jednom, ali njegovi slojevi su najzanimljiviji zahvaljujući uvjerljivoj emociji kojom su se redatelj i scenarist Magnus van Horn te njegova glavna glumica dali u SWEAT.
OCJENA:
