Ne bi mi bio problem napisati recenziju filma Kaskader (The Fall Guy, 2024) iako sam od njega odustala tamo negdje nakon 60 minuta filma obeshrabrena činjenicom da me čeka još toliko. Ako sam mogla recenzirati filmove tijekom kojih sam malo zadrijemala, ovo bi možda bio i trezveniji osvrt. Srećom ili nesrećom bila sam primorana pogledati Kaskadera do kraja kako bih mogla kvalitetno gostovati na podcastu U podzemlju filma, pa je moj recenzentski integritet ostao netaknut.
Razlog zbog kojeg sam se prvi put nakon 60 minuta ipak odlučila na šetnju po sunčanom popodnevu je taj što mi je ponestalo kokica. Uvod u Kaskadera je završio, Colt Seavers (Ryan Gosling) je nanesenim glasom ispričao svoju sladunjavu ljubavnu priču s Jody (Emily Blunt), doživio nesreću na snimanju, prošao depresiju i sram da bi se vratio na set na kojemu je njegova bivša redateljica kako bi si pružio šansu da ju ponovno osvoji.
Ali umjesto na karaoke, agentica Toma Cruisea… Pardon, Toma Rydera (Aaron Taylor-Johnson) za kojeg izvodi vratolomije. Agentica Toma Rydera, Gail (Hannah Waddingham), ga angažira kao privatnog detektiva da pronađe nestalu zvijezdu. Ako nema zvijezde, Jodyin film će propasti. Tako da je Colt primoran birati između trenutne zadovoljštine i većeg dobra. I to je u suštini cijeli film.
Film Kaskader režirao je bivši kaskader David Leitch koji iza sebe ima uspješnice poput filmova Atomska plavuša i Brzina metka. Mnogi film Kaskader zovu i njegovim najosobnijim ostvarenjem. U njega je zaista ugurao sve moguće kaskade kao i djelomično zanimljivu priču. Ali scenarij ne daje prostora svojim zvijezdama da ga iznjedre u kvalitetnu uspješnicu. Unatoč elementima komedije, romanse i nabrijane akcije, usudim li se reći? Ovaj film je nakupina šablona, a nema dušu.
Emily Blunt je preslatka ko jumpsuit Jody. Zašto jumpsuit? Jer je aj odjevni predmet ono najupečatljivije kod njezinog lika. Jody je mila i draga i u jednom trenutku use odlično pomlati. Aaron Taylor-Johnson je markantan kao samozadovoljna razmažena zvijezda Tom Ryder. Samo što ga vidimo u par scena na početku i još par na samom kraju filma. Trebamo vjerovati kad nam drugi likovi kažu koliki je on š*pak, ali bilo bi ga puno zanimljivije gledati kako se kao takav prezentira sam. A pomoglo bi sigurno i s komičnim elementima. Gail najbolje prolazi kao isklesani lik zločinca iz sjene baš zato jer kroz cijeli film dobiva prostor da se nametne.
Na kraju tu je Gosling koji još jednom film nosi na leđima energije i entuzijazma (poglavito nakon Barbie i usporedbe radi Sivi čovjek) kao da nije svjestan manjkavosti priče u kojoj se nalazi. Ili svojom energijom i žmikanjem taenta do zadnje kapi nastoji nadomjestiti nedostatke scenarija. Ipak, svaki put kad uhvati ritam u filmu Kaskader ispada kao da je školarac koji sprema neslanu šalu, ali ga učitelj baš u trenu kad je treba izvesti prostrijeli pogledom i on pogne glavu čekajući bolji trenutak koji nikada ne dođe.
Na kraju, vjerojatno je bitno osvrnuti se i na kaskaderske pothvate koji su prezentirani u filmu. Ipak je snimljen u čast ‘neopjevanim herojima’. No možda bi putem filma u filmu bilo bolje da su gledatelji podučeni na što vrijedi obratiti pozornost i zašto je neka vratolomija tolio impresivna. Ovako gledamo kao se ‘Gosling’ nekoliko puta pali vatrom i udara o kamen. A ne razumijemo zašto bi nas to trebalo dirati.
Možda je najlakše film Kaskader otpisati kao ljetni blockbuster neispunjenog potencijala. Pa takav film i treba biti zabava bez razmišljanja. Možda. Ali dok još uvijek tu i tamo naiđe film koji uspijeva biti i smiješan i uzbudljiv bez da vrijeđa inteligenciju, dotle Kaskader jedva da može dobiti prolaznu ocjenu. On ispada još samo jedan prolazni kapitalistički proizvod poput papirnat vrećice iz pekare koja završava u smeću netom nakon što se pojede krafna. A kad gledaš unatrag ako je se i sjetiš, ni fila joj nije bila bogznašta.
OCJENA:
