Dolaskom na program KinoKino prisjećam se svojih prvih kino doživljaja. Moje prvo sjećanje iz kina gotovo sigurno se ne poklapa i s mojim prvim odlaskom u kino. Tako mi se barem čini iz priče moje mame koja me kao malu često vodila na projekcije u već odavno bivšem kinu Bratstvo u Dubravi. Moje prvo sjećanje na kino sjećanje je na crtić Petra Pana. Pred sam kraj ili sam morala već na WC ili je uzbuđenje postalo preveliko, ali iz nekog razloga sam ruke gurnula pod sebe. Nažalost, ti stari stolci bili su preklopivi, a ja sam bila ja. To znači da umjesto da sjednem na ruke, moj je dlan završio pričepljen između naslonjača i sjedala, a svakim pokušajem da sjednem i izvučem ruku zapravo sam je stiskala sve više dok me mama nije spasila od mene same. Ne znam kako sam ikako nakon tog iskustva (p)ostala filmofil, ali znam da nikada nisam pretjerano voljela Petra Pana. Niti sam znala da postoji dio s gusarima.
Da bi moje kumče imalo bolja sjećanja na svoje prve odlaske u kino, pozvala sam nju i njezinu mamu u svoje najdraže kino Kino Kinoteka. Tamo se redovito održavaju KinoKino projekcije u programu Moj prvi odlazak u kino. Prije početka projekcije ispred Kina Kinoteka pravi je dječji vrtić. Cika i veselje, pentranje po držaču na stepenicama, trčanje po travnatim površinama. Unutar kina, još uvijek uzbuđenje. U najavi programa koji slijedi, djevojka nas obavještava da će dio svjetla ostati upaljeno i djeci je dopušteno i trčkaranje po dvorani i pozornici ispred platna.Pripremljene su bile i bojice ako ih lupi inspiracija pa tijekom projekcija odluče nešto i nacrtati. Zadovoljna sam. Baš je fora koncept.
Na programu koji neće trajati duže od sat vremena se nalazi 6 kratkih crtanih filmova.
Limun i bazga (Lemon & Elderflower, 2018)
Prvi film Limun i Bazga započinje praskom. Tihim, ali doslovnim. Radi se o dvije ptičice koje žele naučiti letjeti, ali im baš ne ide. Jedna od njih od uzbuđenja često prdne. Na opće oduševljenje cjelokupne publike. Ptičice smišljaju razne načine kako bi poletjele dok na kraju (ako se dobro sjećam) ne oblikuju papirnati avion. I ptičica od sreće, naravno, prdne.
Vjeverica (Squirrel , 2019)
Sljedeći film više je pouka za roditelje. U filmu mama Vjeverica kudi svoju djecu što se igraju dok ona skuplja lješnjake. Shvati da ima i bitnijih stvari od lješnjaka (rada) kada cijelu kuću zatrpa lješnjacima među kojima se izgube njezina djeca. Kada shvati da je previše radila pridružuje se djeci u igri.
Mišo i Robin: Pingvin (Juhuhu, 2014 – )
Treći na redu su već poznati Mišo i Robin u avanturi pingvin. Ovaj crtić kao da je odabran zbog prepoznatljivosti glavnih likova, pa kada među lađom publikom nastupi zamor, Mišo i Robin im ponovno privuku pažnju. I baš tu negdje počinje prvo trčkaranje i penjanje, plesanje, pjevanje na pozornici. Pravi mali cirkus.
Nova igračka (New Toy, 2017)
Nova igračka započinje nešto ozbiljniji dio programa. Zapravo je neobično kao protagonista vidjeti naizgled depresivno dijete kojemu radost u život unosi plišani medvjedić. On svakim danom postaje sv zmazaniji i kockastiji. Sve dok se ne pokaže da u dječakovom svijetu nije jedini koji nosi glinenu kocku. Kocke su mobiteli, automobili i slični uređaji koji su ljudima nekad bili veselje, ali je ono brzo splasnulo.
Franzyjeva pučka kuhinja (La Soupe de Franzy, 2022)
Tu negdje oko ovog gruzijskog filma počinjem shvaćati koliko malo zapravo znam o animiranim filmovima i tehnikama animacije. Ovo je priča o nekoj roza slonici koja kuha juhu s posebnim začinom s druge planete. Na toj planeti slonići su crini i prijetećeg izgleda, ali nakon što s njima podijeli svoju kašicu, postaju roza kao i ona s pufnastim plišanim guzama.
Mali Shimajiru (Little Shimajiru, 2016)
Little Shimaru sigurno je bio dobar crtić, ali propustile smo ga u nagovaranju kumčeta da izdrži još malo jer je skoro kraj.
Zmaj (The Kite, 2019)
Za kraj je još preostalo pogledati film Zmaj u kojemu se unuk i djed igraju sa zmajem, a kad djed premine, zmaj ga zadrži u unukovom sjećanju.
Sveukupno KinoKino bilo je jedno divno iskustvo. Kino trajanjem i ambijentom potpuno prilagođeno svojoj ciljanoj publici. Osobno bih možda radije izabrala manje tužnih crtića i fokusirala se na pozitivnu atmosferu, ali odabir programa sigurno je imao svoju svrhu. Možda nisam ciljana publika, ali KinoKino ipak ću ocijeniti kao pun pogodak!
