Cijeli blog Kakav dobar film počiva na ideji da su određeni filmovi pogodni za određeno raspoloženje ili doba dana. Zato kad sam vidjela najavu za film Pas (Dog, 2022) i Channinga Tatuma kraj navedenog psa nisam mislila da ću gledati film koji će se naći na IMdB-ovoj ljestvici 100 najboljih filmova, ali jesam mislila da ću mamu izvesti na sladak i zabavan film na malo druženja. Druženje je prošlo dobro, ali film nas je obje ostavio prilično ravnodušnima.
Film Pas navodno je djelomično inspiriran Tatungovom istinitom pričom. On je posvojio psa koji se razbolio, pa je s njim išao na putovanje. U filmu glumi Briggsa – vojnika na bolovanju koji se na sve načine pokušava vratiti na aktivnu dužnosti. Priliku mu napokon daje narednik kada mu ponudi da psa preminulog kolege odvede na njegov sprovod na drugoj strani Amerike. Naravno, pas je traumatiziran i ne može letjeti, pa Briggs mora naći način kako nekoliko dana provesti na putu s ponekad divnom, a ponekad divljom životinjom.
Tatum je i suredatelj filma Pas zajedno sa scenaristom i njegove druge životom inspirirane priče Čarobni Mike (Magic Mike, 2012) Reidom Carolinom. Obojici je ovo redateljski debi. Od samog početka jasno je da su Briggs i pas Lulu jednako traumatizirani, pa jedno drugom služe kao zrcalo i utjeha. Jasno je i da lik koji toliko opsesivno inzistira na povratku na aktivnu dužnost unatoč ozljedi glave mora imati prosvjetljenje tijekom filma.
Nažalost, u previše scena film Pas se čini kao da je film karantene. U scenama vožnje kamera postavljena tako da se najčešće vidi samo Tatum koji ne priča u kameru, ali ostavlja dojam kao da se snima za TicToc. Mnoge scene čine se kao probna vježba ideja zapisanih na post-it papirićima. Zato Briggsa vidimo u tantričkom trojcu, zavezanog na farmi marihuane, kako kćeri odnosi jednoroga i kako konteplativno gleda u sumrak. Ali te scene ne povezuje dovoljno snažan scenarij.
U filmu Pas postoji i mnogo nepromišljenih izjava i zapleta. Na primjer, Briggs koji ima ozbiljne posljedice zbog ozljeda glave, a želi se vratiti na aktivnu dužnost. Pa da usred borbe dobije napadaj? Također je tu napad na liječnika u tradicionalnoj odjeći Saudijske Arabije. Zar Američka vojska trenira pse da napadaju sve muslimane koji se odjevaju na tradicionalni način? A onda je taj isti liječnik, kada odluči oprostiti Briggsu i psu, obučen u zapadnjačku odjeću. Zato što je ipak dobar? Manje politički upitni zapleti uključuju vidovnjakinju koja u psu vidi nečiju dušu i Briggsov posjet kćeri koju očito ne viđa. A posjet se sastoji od dolaska do vrata, scene majke i kćeri, ljutitog vraćanja u auto. Zašto ju ne smije vidjeti? Nikad ne saznamo.
Iako mi film nije bio dosadan, nije mi ni pružio ono čemu sam se nadala. Katarza je bila izvšena po točkama bez emotivne komponente, ponašanje psa bilo je kaotično i jednako nedovoljno razjašnjeno, komični i dirljivi elementi nisu nadopunjavali jedni druge i općenito karakterizacija likova i razrada priče nije bila dovoljno promišljena da bi funkcionirala. Vrlo zaboravljiv film. Čak i ako volite Tatuma.
OCJENA:
