Nitko vas neće kriviti ako pomislite kako je ovaj žanr pregazilo vrijeme, a ako i nije trebalo je. Iako se osnovne značajke vestern filmova čine vrlo zastarjele i rigidno američke u našem pankulturalnom svijetu, upoznat ću vas sa žanrom koji odolijeva nestajanju u suton još od samog početka filmske umjetnosti.
Neobično je da jedan restriktivan žanr čija se radnja najčešće odvija na sjeverno-američkom zapadu krajem 19.-og stoljeća toliko plodan i raznovrsan. Michael Agresta objašnjava da to nije samo zato što vesterni jedina mitologija koju imaju američki doseljenici, već i zato što je vestern ogledalo u kojem se zrcali američka povijest, kultura i suvremena politika, kao i propitivanje uloge Amerike i Amerikanaca u svijetu. Uobičajene teme u vesternima preispituju kulturu odmazde, te govore o namještenom ekonomskom sustavu koji bogati koriste kako bi se još više obogatili na plećima siromašnih.
Zbog toga su vesterni bili toliko popularni 60-ih i 70-ih godina kada su se Sjedinjene Američke Države našle u središtu hladnog rata, Korejskog i Vijetnamskog rata. Tih se godina počeo javljati i protagonist upitnih moralnih vrijednosti čije postupke ne možemo odobriti na prvu, kao i protagonisti koji ne mogu pobijediti zlu kob.
Ima vestern i drugih problema osim vremena i mjesta radnje, te ustaljenih likova koji jašu američkim prostranstvima, a to su naravno prikaz starosjedioca čija je zemlja, jezik i kultura napadnuta na načine brutalnije od bilo čije mašte. A onda, sol na ranu, sami ti starosjedioci su prikazani kao brutalni divljaci, a robovi koji su bili dovedeni na to područje su zanemareni u pričama ili jednako diskriminirani.
Kao pokušaj prikazivanja točnije slike Divljeg zapada, posebno 90-ih se javlja revizionistički vestern. Njegov najpoznatiji primjerak je film Kevina Costnera Ples s Vukovima u kojemu su domoroci prikazani kao netko koga se treba poštovati. Revezionistički vesterni često daju veću ulogu ženama, riječ crnoj i meksičkoj populaciji koja je bila prisutna, te ne umanjuje grijehe bijelog muškarca.
Dok neki kažu da vestern gubi na popularnosti jer dvadesetogodišnjaci i mlađi nisu imali priliku odrasti uz vestern koji je postao moderni klasik, ipak se da naći duga lista vestern naslova počevši od 2000.-te godine. Čini se da se vesternima vraćamo svaki put kad želimo otkriti nešto praiskonsko u ljudskoj prirodi. Unatoč točno prepisanoj kulturi, vremenu ili mjestu radnje, poruka prenesena putem ovih arhetipova bit će razumljiva i izvan ovih zatvorenih granica.
U nastavku, dat ću kratak osvrt na četiri naslova za koja mislim da su se istakla u proteklih dvadeste godina. Ako niste fan vesterna, nemojte ih propustiti. Ako ste okorjeli fan, ponudite nam još dobrih naslova u komentarima!
ODBJEGLI DJANGO (2012)
Odbjegli Django je prvi od tri filma koji se bave tematikom divljeg zapada od kojih su sljedeći Mrska osmorka (2015) i Bilo jednom u… Hollywoodu (2019), a kad Tarantino režira, to ne prolazi neopaženo. Razlog uspješnosti ovog filma je nekoliko odličnih poteza ovog redatelja koji pomiče granice. Kao prvo, glavni lik i nosilac radnje je bivši rob Django. Uz njega jaše i Christopher Waltz sa zamjetnim stranim naglaskom koji je bio a i danas je neizostavna značajka američkog stanovništva. I meni najdraže, to je angažiranje Leonarda DiCaprija u ulozi neopravdljivog zlikovca Candieja. Napokon da si je Leo mogao dati oduška i ugoditi sve glumačke žice. Ova tri lika kao i njihove dogodovštine te njihov konačan pad daju komičnu notu ovom filmu. Zbog humora je ovaj brutalno težak film ipak veoma gledljiv.
SEDMORICA VELIČANSTVENIH (2016)
Teško je da niste čuli za frazu Sedmorica veličanstvenih, pa čak i ako samo znate za pjesmu Clasha. Glavna tema film je uz temu filma Dobar, loš, zao jedna od najprepoznatljivijih filmskih melodija. Originalni predložak za ovaj film je Kurosawinih Sedam samuraja i prvi hollywoodski dugometražni film ovog naslova iz 1960.-e također. Ova suvremena inačica nije baš za hvalu. Najgori grijeh koji čini je što pukušava revidirati povijest reda radi ili još gore, samo zato da bi kinoluaznice kupili što različitiji ljudi. Ali postoji razlog zašto preporučam ovaj film, a to je njegova neizmjerno zabavna forma. Kažu da je baš Kurosawa na filmu prvi put prikazao okupljanje naizgled neokupljivih likova koji teže istom cilju. Kao takva, ova sad već okušana forma je i dokazano zabavna, pa ovaj ljetni blockbuster može proći jer se bazira na zasluženim klasicima, a nasmijava nas sukobljavljanjem nespojivih ličnosti protagonista.
NEPRIJATELJI (2017)
Prisutnost Christiana Balea će vas (kao što je mene trebala, ali me omela njegova pojava) upozoriti da ovo nije ljetni blockbuster poput prijašnje navedenog filma. Ovaj uradak odiše vrućinom, krvlju i znojem koji su na velikim žrtvama izgradili američki zapad. Sama po sebi, radnja baš ne vodi mnogočemu. Ovdje su u centru pažnje likovi i njihove emocije. Na kraju filma se nećete sjećati zašto su vojnik, poglavica i na putu pronađena žena zapravo prolazili preriju, ali ćete ih se dugo sjećati i priželjkivati da su umjesto filma od ovog predloška napravili TV seriju kako biste dublje prodrli u njihovu srž.
BRAĆA SISTERS (2018)
I za kraj – red humora, red brutalnosti, red gađenja. Ova je priča toliko puna prevrta da očito nije najbitniji dio filma. Opet su tu bitne ličnosti i ono što ih pokreče i sputava. Jednog od braće Sisters pokreće bijes, a drugog odgovornost. Njihovu žrtvu ideja savršenog društva, a njihovog mecenu, naravno, novac. Baš ta dinamika između dvojice braće od kojih je jedan spasio drugog od nasilnog oca, pa sad drugi spašava prvog od samog sebe je pravi gušt ove priče. Nemojte ju propustiti, ako vam je draga subverzija žanra.
