Prorok (2009)

Dugo odgađam gledanje kultnog francuskog filma Prorok (Un Prophete) iz nekoliko razloga. Prvi je jednostavan, ali dojmljiv poster za film koji obećava snažnu dramu, a prije spavanja se uvijek lakše okrenuti zaboravljivoj komediji ili svevremenskim Gilmoreicama nego se upustiti u animalitički svijet podzemlja koji obećava ova zatvorska drama.

Drugi razlog su bezrezervno odlične kritike od strane filmskih kritičara i prijatelja Francuza. To znači da filmu treba pridati zasluženu pažnju i da se ne pali olako. Kada sam ga vidjela na programu Cinestar TV napokon sam se odlučila posvetiti filmu.

Nije to bilo baš tako teško pošto mu je glavna zvijezda tada još nepoznati Tahar Rahim kojem je serija The Serpent upravo završila prikazivanje na BBC-ju, a najnoviji film Mauritanac: Dnevnik iz Guantanama u ožujku dolazi u kina.

Film započinje ulaskom Malika El Djabene u zatvorski sustav – naivan i izgubljen u novoj sredini baš kao i prosječan gledatelj trpi brutalne posljedice svojih prijašnjih grešaka. Već u prvoj šetnji dvorištem Maliku otimaju tenisice, a odmah potom pod prijetnjom smrti zatvorska ga mafija na čelu s Cesarom tjera na ubojstvo jednog od zavorenika.

Film Prorok nas ne štedi od samog početka gdje se nalaze i dvije najbrutalnije scene cijelog filma – jedna gotovo negledljiva vježba izbacivanja sakrivene britvice iz usta, te prvo umorstvo koje će poslužiti kao inicijacija u mafijašku skupinu.

Ljepota, da zaista – ljepota, ovog filma je u čovječnosti koju pripisuje likovima u nečovječnim uvjetima. Uskoro ubijeni zatvorenik zbog svoje topline i nježnosti ostaje sa mnom kao s gledateljem kao i s Malikom na kojeg je u tako kratkom vremenu utjecao kroz cijeli film. Utjelovljenje Malikove senzibilnosti i savjesti u liku ubijenog zatvorenika je ono što čini film Prorok bitnijim i zanimljivijim od Malikove predvidljive trasformacije iz novopečenog zatvorenika u zastrašujućeg vladara zatvora i ulice.

OCJENA: