Subota, 20 travnja, 2024

Najnovije

Pretplati se

blog-header-kakav-dobar-film

Newsletter

Pretplatite se na bilten bloga kako biste pratili najnovije vijesti i objave.

Na zapadu ništa novo (2022)

Na zapadu ništa novo (Daniel Brühl, 2022) daleko je od ratnih filmova na koje smo navikli. U njima mladi i samouvjereni Amerikanci najčešće dobiju tešku lekciju o stvarnostima rata, ali gotovo uvijek usput nauče kako biti galantiniji i junačkiji. Nijemci od začetaka filmske industrije nemaju pravo svoje buduće heroje stavljati u vojne uniforme. U Prvom svjetskom ratu su izgubili, a u Drugom sablaznili. Zato je možda Na zapadu ništa novo i izazvao toliko zanimanje. Da napokon okrenemo naličje medalje najvećih stradavanja u prošlom stoljeću i proživimo užase rovova iz perspektive drugog.

- Advertisement -

Zrcalni motivi najzanimljiviji su dio ekranizacije romana Ericha Marie Remarquea, iako nisam sigurna kako ih interpretirati. Višekratno su njemački vojnici uprizoreni u slike koje nedvojbeno podsjećaju na već stereotipne prikaze konc-logora na filmu. Na početku su to kratke crtice koje bi mogle i ne moraju biti povezane s holokaustom. Glavni junak Paul (Felix Kammerer) nije dovoljno brzo stavio gas masku pa ju mora nositi cijelim putem do rovova. Sljedeće, netko spomene kako se težak rad isplati, tj. rad oslobađa?

- Advertisement -




Najzačudnije je kada mladi vojnici nađu 60 nestalih kako leže jedan preko drugog kao da su u plinskoj komori jer su prerano skinuli svoje gas maske. Sin francuskog farmera kojemu izgladnjeli vojnici kradu guske i jaja hladan je i zastrašujuć, iako podsjeća na obrijanu djecu koja će par desetljeća kasnije trčati po logorima. A ne treba ni zanemariti okrutnost na licima francuskih feldmaršala koji njemačkim predstavnicima primirja ne žele dati niti jedan ustupak. Njihova ‘okrutnost’, znamo, dovodi do uspona nacizma i horora Drugog svjetskog rata.

Paul, koji se lažno predstavio kao punoljetan triput se nađe u situaciji u kojoj vojnik sa suprotne strane zrcali njegove vlastite postupke. Svaka od tih scena je uznemirujuća. U prvoj se u dubokoj bari bori za opstanak protiv vojnika kojeg mora brutalno ubiti da bi preživio. U drugoj odluči ne podijeliti svoj obrok samo da bi spletom okolnosti taj isti vojnik imao na sebi jednak izraz lica kada mu ga pojede. A na samom kraju strada baš kao i mnogi koje je sam eliminirao za opstanak.

na zapadu ništa novo 2022

Scene potresnih strahota borbe, masakriranja i tenkova isprepletene su dugim i zahtjevnim scenama mira i dosade. Na kraju filma ostaje dojam gađenja i muke nad kaljužom u kojoj smo proveli dva sata, ali likovi ostaju prilično neprepoznatljivi. Kao da niti jedan nije potpuno oblikovan iz blata s kojim se saživio.

Nameće se pitanje koju poruku Na zapadu ništa novo želi poslati. Da su i obični, nadobudni nijemci upali u klopku ratnog idealizma iz koje su izašli kao živi mrtvaci? Da je patnja ‘običnog čovjeka’ jednaka neovisno o političkoj pripadnosti? Da su njemačka stradanja usporediva sa stradanjima koja su nanijeli dvadesetak godina kasnije?



U neku ruku, ove ‘opasne’ usporedbe su dobrodošle. S razlogom ih rijetko imamo priliku vidjeti, ali to ne znači da nisu potrebne. Do kraja filma imala sam potrebu vidjeti nešto odvažnije, nešto suvremenije, nešto dirljivije. Pa makar i dobronakloni prikaz ‘običnih’ nacista. Onih u kojima se da prepoznati mnogo toga iz nas samih. Takvo zrcalo bilo bi pogodno za dublje rovarenje unutar sebe u potrazi za onime što nas čini ‘dobrima’, a ‘njih’ lošima. Strepnja od sličnosti u zrcalu uzrokovala bi zazor i odbojnost. A iz toga bi (idealno) proizašle mnoge diskusije i ultimativno rast ličnosti prema boljoj. Školski pristup grozotama rata nažalost opravdava svoj naslov. Na zapadu… – ništa novo.

OCJENA:

- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava

ODGOVORI

Napišite svoj komentar
Unesite svoje ime

Najčitanije