Što čita filmofil?

Ne mogu garantirati ni učeno pretpostaviti što točno čitaju filmofili. Na tržištu danas kao i za svaku temu o filmu i filmskoj umjetnosti ima pregršt materijala od vizualnog, glazbenog, istraživačkog i književnog. Ima u izdavaštvu i na internetu materijala koji čitaju filmofili koji drže do sebe – osvrnut ću se i na njih iako ja čitam kao što i pišem – ono kako se osjećam, ne nužno ono što bih trebala. Zato vam donosim kratak pregled mojeg štiva, možda vas inspiriram ili podsjetim i na vaše filmofilsko putovanje.

1. Početci su jednostavni – kratki opisi i kino najave

Na samom početku odlazaka u kino i opsesiranja najnovijim naslovima dovoljni su bili sinopsisi filmova kraj rasporeda u kinima, a najbitniji (a i danas su) najave na velikom platnu. Uvijek neki naslov promakne i kao slatko iznenađenje se pojavi prije filma za koji smo već platili karte i ispuni željom za sljedeći izlazak.

2. Recenzije u filmskim kolumnama

Sad kad nas je filmska groznica već dobrano uhvatila, frclek od sinopsisa i jedan foršpan ne mogu zadovoljiti našu žeđ za informacijama, ali ni potrebu da odlučimo koji film je najbolje pogledati. Tu sad dolaze dnevne novine i njihova rubrika kulture. Čitam ja redovito i Polimca i Ružić, ali najbitnije je naći kritičara s čijim se ukusom donekle slažete ili kojega poštujete. Tada ćete na njihov autoritet pogledati filmove koje ne biste ni u snu, a prema sadržaju recenzije bit ćete prilično sigurni je li to film za Vas ili nije. Ja sam osobno pristrana Guardianovom kolumnistu Peteru Bradshawu.

3. Zabavni časopisi

Kao i svaka ovisnost – što više konzumirate, to vam više treba. Zato debeljuškasti časopisi prepuni glasina, ekskluziva, intervjua i najnovijih recenzija postaju jednako uzbudljivi kao i gledanje dugo iščekivane filmske premijere. I dan danas sam pristrana časopisu Total Film na kojeg sam dugi niz godina bila pretplaćena. Njihove recenzije su mi bile urnebesne i sarkazam koji je prožimao cijeli časopis je zabavljao teenagera u meni. Valjda baš zato što je bio sličan ali umjereniji Empire mi nikad nije potpuno sjeo iako mu ništa ne fali.

4. Ozbiljna literatura

I onda nakon nekog vremena vam više nije do zezanja nego hoćete pročitati jednu ozbiljnu kritičku analizu filma i razumjeti zašto je baš ova redateljska vizija takva prekretnica za film. Dosta vam je i blockbustera koji uvijek nekako dobiju pet zvijezdica iako nisu vrijedni ni obrub jedne.

Sight and Sound časopis Britanskog filmskog instituta (BFI) moj je apsolutni miljenik na tom polju. Dugo mi je trebalo da se naviknem da oni ne dodjeljuju zvjezdice iako je iz članaka apsolutno jasno koja je ocjena. Odlična stvar je što daju pregled i blockbustera ali i dragulja nezavisne i festivalske scene. Savršeno za stasalog filmofila.

5. Stranice sa ocjenama na postotke

Daleko od toga da Rotten Tomatoes nemaju svoje mjesto u svijetu filmskih ocjena. Ali filmofili koji malo previše drže do sebe znaju postotke agregata recenzija kao što je Rotten Tomatoes koristiti za (dis)kreditaciju filmova koje možda nisu ni pogledali. Nije svaki film ni ono što kritičar misli o njemu, nego ono s čime gledatelj nakon filma ostaje. Možda je to shvaćanje o grandioznosti filmske umjetnosti, možda bolje raspoloženje, a možda i gorka osuda: Pa i ja mogu bolje od toga.

A ako vam netko pod svoje mišljenje o filmu servira IMDb ocjenu publike to slobodno izignorirajte. Oko prihvaćenih klasika svi će se složiti, ali za one manje poznate filmove koji će vama ugrijati dušu ili vas nasmijati do suza trebate mišljenje kritičara s kojim se slažete ili ljudi koji vas poznaju. Sve ostalo je samo jedna bezlična masa.